Cavtat, (IKA) – Janjevci koji žive i rade na području Dubrovačke biskupije u srijedu 9. svibnja proslavili su spomen prijenosa posmrtnih ostataka svoga zaštitnika sv. Nikole u Bari. Okupili su se na misnom slavlju koje je u župnoj crkvi Sv. Nikole u Cavtatu predvodio don Josip Mazarekić u koncelebraciji s don Robertom Čibarićem i don Matom Karamatićem.
U propovijedi se don Josip ukratko osvrnuo na svečev život, istaknuvši kako su u Konavlima čak tri župe (Cavtat, Čilipi i Dubravka/Mrcine) posvećene tome slavnome svecu, dok svaka župa u Konavoskom dekanatu ima najmanje jednu kapelicu posvećenu tome biskupu, naučitelju, čudotvorcu, zaštitniku mornara i trgovaca, djece i mladeži, zaštitniku Janjeva. “Janjevačka sedamstogodišnja povijest bila je i bogata i teška, ali je i pokazala da se sve može uz Božju pomoć pobijediti i opet izaći uspravan, pobjednik u svemu, u svim nevoljama. Bitno je samo, po uzoru na sv. Nikolu, nikad ne izgubiti povjerenje i pouzdanje u Boga”, rekao je don Josip. Istaknuo je kako su Janjevci dugo čekali na zajedničku proslavu svog blagdana u biskupiji te je ujedno zahvalio župniku Karamatiću što im je to omogućio.
Janjevci, gdje god se nalazili u svijetu, u srcu slave sv. Nikolu jer on živi u nama i trebamo biti uvijek ponosni, čuvati ono što je najsvetije u nama i u našoj prošlosti; to ne smijemo nikad izgubiti, ma gdje se nalazili, poručio je propovjednik. Osvrnuvši se na njegovanje žive vjere kroz molitvu i poticanje na pristup u svećenički red, te općenito na potrebu odgoja cjelovitog čovjeka, a ne samo čovjeka u materijalnome smislu, don Josip je rekao: “Pozivam vas da ostanete u ljubavi Isusovoj pa ćemo tad znati živjeti ovaj život, neće nam ništa nedostajati. Ako Isusovi sakramenti jačaju našu dušu, naše srce, pamet, životne snage, energije naše, sve će naše odluke biti u redu, sve će naše riječi biti u redu, naš život će teći ispravno, imat ćemo dovoljno svjetla, nećemo hoditi u tami…”. Podsjećajući da je nedjelja dan Gospodnji, dan kad se moli i druži, posjećuje bolesne i uživa u opuštenom ozračju prijateljstva, don Josip je zaključio: “Ako zadržimo to – samo to – ne možemo propasti nikada.”
Proslava je nastavljena zajedničkom večerom, a nakon molitve Janjevci su zapjevali svoju himnu.