Split, (IKA) – U suorganizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te komisije za povijest jugoistočne Europe bečke zaklade “Pro Oriente” održava se od 3. do 6. svibnja u Splitu međunarodni znanstveni skup “Odnos klera i nacije u jugoistočnoj Europi od 19. do 21. stoljeća”. Nakon pozdravnih riječi prvo predavanje na temu “Kler u Hrvatskoj i njegova politička uloga u 19. stoljeću – glavni protagonisti” održao je prof. dr. Marko Trogrlić, dekan Filozofskog fakulteta u Splitu. Potom je prof. dr. Aleksandar Jakir (Split) govorio o temi “Konfesionalna obilježja i kulturalni miljei u procesu oblikovanja modernih nacionalnih identiteta na primjeru Dalmacije u 20. stoljeću”. Nakon kratke stanke prof. dr. Nediljko Ante Ančić (Split) izlagao na temu “Kler i politika u katoličkoj publicistici u Hrvatskoj (1991.-95.)”. U poslijepodnevnom dijelu programa održano je nekoliko predavanja. Prof. dr. Josip Vrandečić (Split) govorio je o demonstracijama talijanske zajednice u Zadru protiv nadbiskupa Grgura Rajčevića 1894. godine. Nakon smrti nadbiskupa Maupasa 1891. godine austrijski je car Franjo Josip I. odlukom od 3. kolovoza imenovao dalmatinskim metropolitom mons. Grgura Rajčevića, kanonika zadarskog kaptola. Premda se novi nadbiskup držao daleko od uzavrelih nacionalnih sukoba između Hrvata i talijanske nacionalne zajednice u gradu, zadarski su Hrvati njegov izbor protumačili kao vlastitu političku pobjedu, a lokalni Talijani kao dodatno potiskivanje njihovih prava. Izbor biskupa hrvatskog porijekla povećao je njen navedeni osjećaj ugroženosti otvoren gubitkom vlasti u Dalmatinskom saboru ali i napretkom glagoljice koju je 1880. godine papa Lav XIII. enciklikom “Grande Munus” potvrdio u bogoslužju. Lokalni su Talijani glagoljicu smatrali suparnikom navodnom latinstvu i talijanstvu Dalmacije. Vrhunac sukoba uslijedio je sredinom 1894. godine kada je u broju od 7. srpnja zadarsko talijansko glasilo “Il Dalmata” prenijelo vijest o nedoličnoj buci u centralnom bogoslovnog zavodu koju su navodno stvorili bogoslovi i neke časne sestre koje nisu smjele boraviti u zavodu. Nakon provedenog izvida nadbiskup, a ujedno i ravnatelj navedenog zavoda, otvorenim je pismom od 8. srpnja opovrgnuo vijest. Nakon što je ovo pismo “Il Dalmata” popratilo uvrjedama državno je odvjetništvo zaplijenilo list. Slijedeće večeri ispred nadbiskupske palače su počele demonstracije podrške “Il Dalmati” koje su se nastavile kroz grad i u kojima su prednjačili protalijanski gimnazijalci i studenti. Za prateće nerede vlada je okrivila gimnazijskog profesora Vitaliana Brunelija, kojega je odlukom od 15. rujna premjestila na koparsku gimnaziju. Sličan se pritisak talijanske zajednice događao u Trstu protiv tamošnjeg biskupa Glavine. Prof. dr. Massimiliano Valente (Rim) govorio je Vatikanu i katoličkom pitanju u prvoj Jugoslaviji, a dr. doc. Aleš Maver (Maribor) održao je predavanje o temi “Uloga klera u procesu nacionalne emancipacije Slovenaca”, a Ľuboslav Hromják (Spišske Podhradi) govorio je o ulozi katoličkog klera u Slovačkoj naciji od početaka pa do prve polovice 20. stoljeća. Posljednje predavanje toga dana održao je profesor Stefano Trinchese (Rim) o temi “Narodna stranka u Italiji”. Nakon završne rasprave, sudionike simpozija primio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, upriličivši prigodni domjenak u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu.

Program drugoga dana simpozija, u petak 4. svibnja, započeo je predavanjem doc. dr. Ivice Šarca (Mostar) “Uloga klera u procesu formiranja nacionalnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 20. stoljeća”. Identitetska raznolikost i podijeljeno društvo u postratnom su razdoblju vjerojatno najčešće isticana i tematizirana obilježja BiH. Jedan od tri tzv. konstitutivna bosansko-hercegovačka naroda čine oni koji svoj nacionalni identitet izražavaju kao Hrvati. Putanja kolektivno-identitetskih određenja bosanskih i hercegovačkih Hrvata kretala se od zavičajno-vjerskih (19. st.) do političko-nacionalnih okvira (20. st.), a kao glavni nositelji tih procesa pojavljuju se pripadnici klera. U drugoj polovici 19. st. na prostorima tadašnjih osmanskih provincija Bosne i Hercegovine uočavaju su među bosanskim i hercegovačkim franjevcima prve naznake političko-kulturnih aktivnosti s različitim integracijskim ciljevima. Uspostavom redovite crkvene (katoličke) hijerarhije, modernizacijskim zahvatima u bosansko-hercegovačko društvo i jačanjem (negdje tek nastajanjem) građanskog sloja te će aktivnosti u austrougarskom kontekstu poprimiti oblike najprije vjersko-kulturnog, a potom i političko-nacionalnog organiziranja katoličkih svećenika, redovnika i prvih građanskih intelektualaca, a nacionalna svijest će (pastoriziranjem, organiziranim akcijama opismenjivanja u seoskim sredinama, poboljšanjem prometnih veza) ići u dubinu i postupno zahvaćati katolički seljački puk. Ti se procesi nisu odvijali ni jednolično ni ravnomjerno (u Hercegovini nešto drukčije nego u Bosni), niti su prolazili bez napetosti kako unutar samoga klera, tako i između pripadnika klera i građanskih intelektualaca. Promjene koje je donio Prvi svjetski rat, ulazak organiziranoga političko-stranačkog života u svijet seljaka te sve otvorenije i agresivnije hrvatsko-srpske političke, nacionalne i vjerske napetosti u monarhističkoj Jugoslaviji, s kulminacijom u brutalnom četverogodišnjem ratu, rezultirat će jasnim profiliranjem nacionalnoga identiteta Hrvata u BiH.