Dubrovnik, (IKA) – Na obljetnicu smrti blagopokojnoga dubrovačkog biskupa dr. Severina Perneka u srijedu 2. svibnja dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je misu u dubrovačkoj katedrali u kojoj je biskup Pernek pokopan. Govoreći o podlaganju svoje volje Kristovoj kako bi se kroz djelovanje očitovala volja Očeva, što je zakon duhovnog života prepoznatljiv u Isusu i među onima koji su njegovi, biskup Uzinić je to posebice primijenio na službu biskupa. Ustvrdivši kako se blagopokojni biskup Severin u svom kršćanskom, svećeničkom i osobito biskupskom životu doista odrekao sebi i nosio svoj križ, biskup Uzinić je istaknuo: “Najprije je, po završetku II. svjetskog rata kad su mu ubijeni otac i stariji brat, s rijekom izbjeglica iz Zagreba do Bleiburga i pješice natrag do Sarajeva morao proći ‘Križni put’. To ga izvrsno uklapa u međunarodni znanstveni skup ‘Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine’ koji je proteklog tjedna održan u Zagrebu, kao i u tragična događanja započeta već s Daksom u listopadu 1944., a grubo nastavljana osobito u svibnju 1945. kojima je, bez obzira na saborske odluke, Bleiburg bio i ostaje simbol. Njegov ‘Križni put’ nije tu stao nego se zatim nastavio i u njegovom djelovanju kao svećenika Banjolučke biskupije kojoj je biskup umro u izgnanstvu, a više od dvije trećine klera bilo ubijeno, prognano ili osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne i osobito u njegovom djelovanju kao dubrovačkog biskupa, a o čemu postoje brojna svjedočanstva. Pa ipak, premda pritisnut osobnim križevima, kojima trebaju biti pridodani i križevi njegove biskupije pogođene teškim potresom 1979., a zatim i tragičnim ratom koji ga je, makar je tad već bio u mirovini, dodatno pritijesnio i slomio, on je uvijek bio otvoren Bogu, onaj za koga se može reći da je ‘slika Očeva’. Umirući kroz patnju postupno sebi, on je, makar su to rijetki primjećivali i još rjeđi cijenili, bio i ostao prozračan za Boga, njegova nadahnuća i njegovo djelovanje”. O tome, na svoj način svjedoči i bilježnica iz njegove ostavštine s pjesmama Gospi, svibnju i boli za izgubljenim bratom koju spominje banjolučki svećenik Anto Orlovac. Uime Crkve dubrovačke kojoj je blagopokojni biskup najviše dao, “želim mu ovim misnim slavljem koje namjenjujem za njegov pokoj, reći hvala za primjer i poniznu otvorenost Bogu, ali i zamoliti ga da oprosti svima onima koji to nisu znali i još uvijek ne znaju prepoznati i cijeniti. Istovremeno zajedno sa svima vama želim Bogu uputiti svoju molitvu da mu oprosti sve slabosti, pretvarajući i njegov križ, pridružen križu Kristovu, u sredstvo spasenja za njega i za ovu mjesnu Crkvu kojoj je nesebično služio dvadeset, a u njoj, s njom i za nju molio punih trideset godina i, čvrsto to vjerujem, nastavio moliti u vječnosti”, zaključio je biskup Uzinić.
Dr. Severin Pernek rodio se 9. studenoga 1924. u Travniku od roditelja oca Slovenca Frančišeka (Franje) Perneka i majke Švicarke Anne Auguste von Scheerberg. Zaređen je za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1948. u Zagrebu. Dubrovačkim biskupom imenovan je 10. travnja 1967., zaređen je 18. lipnja te godine u Zagrebu, a Dubrovačku biskupiju preuzeo je 23. srpnja iste godine i predvodio je kao pastir pod geslom ‘Služiti istini u ljubavi’ sve do 12. svibnja 1988. S njom je ostao usko vezan sve do smrti koja se dogodila u Dubrovniku 2. svibnja 1997. nakon čega je tri dana kasnije pokopan u dubrovačkoj katedrali.