Novi broj Glasa Koncila
Novi broj Glasa Koncila
Zagreb (IKA )
Zagreb, (IKA) – Najveća pozornost u novome broju Glasa Koncila (s nadnevkom nedjelje 22. travnja) posvećena je upozorenjima vezanim uz najavu promjena zakona o medicinskim zahvatima u ljudsko rađanje: objavljeni su cjelovita izjava visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj te izjava Komisije HBK “Iustitita et pax” u kojima se zahtijeva da Vlada odustane od hitnog postupka pri donošenje promjena zakona o medicinski pomognutoj oplodnji te da omogući raspravu. Intervju Glasu Koncila dao je dr. Manfred Lütz, njemački psihoterapeut i teolog, autor bestselera “Bog – Mala povijest Najvećega” te je govorio o fundamentalističkim i iracionalnim ateistima te o ateizmu „iz poštovanja prema Bogu”, kao i o činjenici da djeca nikad nisu ateisti i da socijalni komunisti žive od kršćanskog ideala. “Je li netko kršćanin ili ne, to će se za 20 godina mjeriti po tomu je li za to da se dementne ljude ubije ili ne ubije. Što više društvo postaj pogansko, to se više zaboravlja čovjeka koji je slab i koji treba zaštitu”, rekao je.
Koordinatorica Udruge “Vojska Bezgrešne” Vinka Mudrovčić za tjednik govori o apostolatu zatvorenika kojima je najnužnija duhovna pomoć, a vjeroučiteljica i župna suradnica Ana Radić iz župe Kalnik ističe da svoje vjeroučenike uči da je župa temelj njihova vjerskoga života, da su obitelj, Crkva, škola, a kasnije i radno mjesto, tri temeljene jednako vrijedne zajednice za svakoga čovjeka. Povijesni feljton, na temelju svjedočenja bivšega kosovca Radenka Radojčića, otkriva kako su novinari bili ključni dio jugoslavenskoga obavještajnog sustava, a čitatelj u osvrtima upozorava da se u čudnom aranžmanu snima film “Svećenikova djeca” koji ima jasnu misiju izrugivanja vjernika, svećenika i Crkve.
U komentaru, uz ostalo se ističe: “Ovih dana u svijet je poslana slika Hrvatske u kojoj se tobože budi fašizam i desni ekstremizam i to, sudeći po stvorenoj buci, u strašnim razmjerima!? Nameće se pitanje kome je u interesu suvremenu Hrvatsku svijetu predstavljati kao zemlju s tobože organiziranim fašizmom? Kako je moguće da se u takvu nečasnu igru, uperenu protiv međunarodnog ugleda Hrvatske, uključe čak i predsjednik države i predsjednik Vlade? Zar je zaista demokratska većina u današnjem hrvatskom društvu tako krhka i jadna da je njezin mir zaista mogao ugroziti najavljeni skup pa ga je trebalo zabraniti? Istodobno Hrvatska danas realno ima prave neprijatelje; suočena je i s ekstremistima raznih boja koji ugrožavaju legalna i legitimna prava RH-a pa i samu stvarnu demokraciju i pravnu državu u hrvatskom društvu, koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i koji imaju i teritorijalne pretenzije na račun RH, no političari tome ne pridaju važnost: ili ne vide, ili se prave da ne vide, ili kriomice čak surađuju s tim neprijateljima. Stoga nisu ozbiljan hrvatski problem ili ugroza oni protiv kojih je ovih dana u javnosti podignuta tako snažna buka, nego oni koji, vjerni svojoj antihrvatskoj ideologiji i politici, guše svaku mogućnost razvitka i boljitka u suvremenome hrvatskom društvu, gospodarstvu, sudstvu, zdravstvu, kulturi, politici, standardu građana”.