Rim, (IKA) – “Crkvena komunikacija: lica, ljudi, priče” – središnja je tema trodnevnoga seminara katoličkih novinara i komunikatora iz cijeloga svijeta koji je 16. travnja počeo na Papinskom sveučilištu Santa Croce u Rimu i okupio je tristotinjak sudionika. Među njima su i predstavnici iz Hrvatske: novinarska ekipa internetskog portala Biti u vezi – www. laudato.hr. Tijekom tri dana analiziraju pitanja: može li Crkva uspjeti na medijskom tržištu s navještajem Istine; treba li mijenjati način i koje metode koristiti u svome poslanju? Obrađuju se različiti načini komuniciranja: radijski i televizijski programi, proizvodi producentskih mreža, internetske stranice i portali, te temeljna načela komuniciranja u Crkvi.
Vrlo otvorenim govorom o sadašnjem trenutku Crkve, simpozij je 17. travnja otvorio nadbiskup Claudio Maria Celli, predsjednik Papinskog vijeća za sredstva društvene komunikacije. “Nije lak trenutak za Crkvu. Ona ima lošu sliku u javnosti”, rekao je mons. Celli, svjestan činjenice da se i Crkva nalazi na vrlo dinamičnom “tržištu izbora vrijednosti”, tipične kulture našega vremena. “Mi govorimo Istinu, a drugi govore istine”, rekao je i ukazao na važnost dijaloga sa svima, što ujedno znači i supatiti s njima, a po potrebi i diskretno komunicirati. “Crkva mora ući u dijalog i dopušteno joj je govoriti i koristiti audiovizualna sredstva kako bi se širila Riječ Božja”, zaključio je mons. Celli.

“Osobna priča koja emotivno dotakne čovjeka, vrijedi više od svih činjenica koje novinar može ponuditi u svom članku, jer potiče pitanja i izaziva reakciju”, ustvrdio je Armando Fumagalli, profesor semiotike na Papinskom sveučilištu Santa Croce. “Od nas se traži empatija sa slušateljima”, napomenuo je i spomenuo primjer evanđelja. Naime, evanđelisti nam nisu prenijeli “školsku teologiju”, nisu pisali ni priručnike ni katekizme, već Isusov život, a on je bio pun suosjećanja za bližnje. I njihov cilj, ali i naša želja je privući ljude Kristu, a ne ih zabavljati. Pozivajući novinare da strpljivo uče nove tehnike i modele komunikacije, koji predstavljaju veliku snagu za navještaj Radosne vijesti, zaključio je: “Za dobar novinarski uradak važno je koristiti jednostavne i snažne riječi. To je ono što će ljudi zapamtiti i osjetiti. Treba govoriti istinu, ali na način da se putem vijesti potakne empatija te da na taj način ostane u srcima s pravom porukom.”
Upravo takve priče s malo riječi, ali sa snažnom porukom, tijekom prvoga dana sudionici simpozija mogli su vidjeti u kratkim filmovima Marka von Riedemanna, direktora Njemačke katoličke radijske i televizijske mreže. On je televizijskim prilozima o progonjenim kršćanima u Iraku, Indiji i Kini, potaknuo i druge novinarske profesionalce da progovore o diskriminaciji katolika i u svojim zemljama. “Ti ljudi žive u patnji i izolaciji, budimo njihov glas”, pozvao je na kraju, uspoređujući to poslanje s pomoći koju je Šimun Cirenac pružio Isusu na Križnom putu. Na istom je tragu i film “Srce Jenina” redatelja Marcusa Vettera o kojem su sudionici raspravljali drugog dana simpozija.
Svjedočanstvo o svojem medijskom profesionalnom angažmanu dala je i vatikanologinja Marina Ricci koja je pratila pontifikat Ivana Pavla II., a sada to čini i s Benediktom XVI. Godine 2002. bila je izabrana u skupinu od 14 novinara koji su pisali tekst Križnog puta za Koloseum, koji se moli na Veliki petak. Uredila je niz od šest DVD-a s kršćanskim svjedočanstvima, a kao stručnjak za vatikanska pitanja počela je raditi na TV channal TG5 1992. godine. Među ostalim, napomenula je da je za novinarsko poslanje važno razumijevanje događaja, a osobito u njezinu području Papinih poruka, jer “ako ja kao vjernica ne razumijem što govori Sveti Otac, kako ću to prenijeti svojoj publici?”