Split, (IKA) – Novi broj časopisa “Služba Božja” tematski želi potaknuti na razmišljanje o odnosu između Evanđelja i kulture, te o načinu posredovanja Evanđelja unutar kulture u kojoj živimo.
U uvodniku Anđelko Domazet ističe, kako Evanđelje i kulturu možemo staviti u različite odnose. S jedne strane, možemo govoriti o utjecaju evanđelja na kulturu u kojoj se naviješta, ali, s druge strane, možemo govoriti i o utjecaju kulture na evanđelje. Osim toga, možemo govoriti i o poteškoćama na koje nailazi evanđelje u susretu s kulturom, ali i o re-evangelizaciji kulture. Autor podsjeća, kako se u tom kontekstu rađaju mnoga pitanja, poput: mora li Crkva zbog jasnoga misionarskog svjedočenja napustiti dijaloški odnos između Crkve i svijeta; na koji će način Crkva u budućnosti odrediti blizinu i odmak od kulture i društva; hoće li definirati svoj identitet preko isticanja različitosti od svijeta; hoće li ustrajati na ‘inkulturaciji’ u sekularni svijet; kako danas sačuvati dvostruku vjernost: vjernost evanđeoskoj poruci i vjernost današnjem čovjeku; može li se uopće Evanđelje naviještati u ‘čistoj i izdvojenoj kulturi’, onkraj modernog svijeta.
Evanđelje ne pripovijeda nepovijesne mitove niti nudi neki posve onostrani spas. Naprotiv, ono je posljedica događanja u kojemu je Božja spasenjska volja postala povijesno iskustvo. Crkva je, stoga, pozvana i poslana pokazati kakve posljedice Evanđelje ima u kontekstu političkoga, ekonomskoga i kulturnoga, upozorava Domazet.
U radu “Helenistička kultura u Novom zavjetu. Kršćanstvo prema Knjizi Otkrivenja” Mario Cifrak opisuje kako je kršćanstvo u Novom zavjetu kreativna kombinacija židovskih i helenističkih tradicija pretvorenih u tertium quid (‘nešto treće’).
Časopis donosi tekst kardinala Waltera Kaspera “Nova evangelizacija – pastoralni, teološki i duhovni izazov”. U izlaganju koje je kardinal održao na simpoziju u Aachenu 2010. posvećeno misijskom poslanju Crkve, ističe kako je nova evangelizacija pastoralni, teološki i duhovni izazov.
Anto Kovačić u tekstu “Glazba u ranom kršćanstvu. Glavni naglasci patrističke literature” analizira podrijetlo, izvanjski utjecaj i glavne karakteristike ranokršćanskog pjevanja, te odnosa ranokršćanske teologije prema pitanju glazbe.
“Postkritičko razumijevanje biblijske vjere” naslov je teksta Jadranke Brnčić koja na temelju analize preobrazbi koje su se dogodile u modernoj kulturi, zalaže se za novo tumačenje i (samo)razumijevanja kršćanstva u postkritičko vrijeme koje je pozvano na potvrđivanje svoje vjernosti onom izvornom, to jest povratku biblijskoj misli u njezinu simboličkom potencijalu, kao i metanojskoj hermeneutici i teologiji koja uči od kulture.
Bojan Rizvan i Ante Crnčević u tekstu “Liturgija u ozračju nove evangelizacije” slijede misao pape Benedikta XVI. izrečenu u dokumentu osnutka Vijeća za novu evangelizaciju Ubicumque et semper, te nastoje pronaći mjesto liturgiji u procesu evangelizacije.
U tekstu “O odnosu likovne umjetnosti i kršćanstva. Slike i njihova moć” Anton Šuljić donosi sažeti presjek povijesti kršćanske ikonografije i odnosa između riječi i slike u kršćanskoj vjeri.
“Isus u filmskoj umjetnosti. Koliko Isus smije biti čovjek?” tema je rada Drage Bojića koji se bavi pitanjem odnosa filmske umjetnosti prema liku Isusa Krista i reakcijama koje takva filmska djela izazivaju u Katoličkoj crkvi.
Jasna Ćurković Nimac u eseju tekstu “Vjera i kultura u djelima Vlade Gotovca” opisuje Vladu Gotovca kao čovjeka kulture u svim njezinim oblicima.