Đakovo, (IKA/TU) – Pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj prvostolnici središnje koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu Uskrsa. Svečanosti su pridonijeli i pjevači Mješovitog katedralnog zbora, kojima su se pridružili i članovi Puhačkog orkestra DVD-a Đakovo.

U homiliji biskup je podsjetio na događaj uskrsnuća, na prazan grob, na jutro i dan koji su donijeli neočekivan obrat – pokazalo se da je Bog, gospodar života i smrti, uskrisio Isusa te učinio da on pobijedi smrt i da proslavljen uđe u puninu života. “Isusov grob postao je i do danas ostao jedini grob s kojeg se ne širi zadah smrti, već s kojega odjekuje poruka života. Ta poruka pobjede života nad smrću i dobra nad zlom temelj je i srce kršćanske vjere te jedina prava zraka nade koja je iz Božje besmrtnosti prodrla u smrtnost našega ljudskog života. Bogočovjek Isus Krist, koji se utjelovljenjem sjedinio s nama ljudima, uskrsnuo je i to kao prvi među nama. Uskrsnuće je i naša budućnost. I ono, unatoč svih naših ljudskih postignuća te rezultata znanosti i tehnike, ostaje jedino uže spasa koje nam je pruženo nad provalijom koja zjapi iznad naše ljudske smrtnosti”, istaknuo je biskup, ukazujući kako i mi ljudi, poput učenika i žena koje su došle na Isusov grob, tek postupno shvaćamo i prihvaćamo uskrsnuće, zaključujemo da sve postaje relativno i tragično – besmisleno ako ljudski život traje samo od rođenja do smrti i završava grobom.

“Pomislimo samo na bezbrojne nepravde, nepoštenja, prijevare, iskorištavanje i gaženje ljudskih prava i dostojanstva, koje trpe toliki nevini ljudi u ovom svijetu. I ako nema uskrsnuća i vječnoga života, onda svi oni zauvijek moraju ostati bez zadovoljštine, a zadnja riječ ostavljena je grijehu i zlu. Ako sve završava u granicama ovozemaljskoga postojanja onda nije moguća afirmacija istinskog prava protiv prava jačeg, koje se tako bezobzirno nameće u politici, gospodarstvu i različitim područjima ljudskoga života”, kazao je biskup te upozorio što se događa ako čovjek odbaci Boga, vjeru u uskrsnuće i vječni život – tada njegovi prohtjevi i njegovo pravo postaju vrhovni bog kojemu sve i svi trebaju služiti, a vjernost, dobrota, solidarnost, poštovanje začetoga ljudskoga života, zaštita slabih, skrb za marginalizirane, iskrenost, poštenje, ljubav postaju smiješne stvari.

Biskup je istaknuo činjenicu da se s tim susrećemo svakodnevno jer proroci novoga doba i suvremenoga društva nude budućnost bez Boga. “Nude nam laž i ništavilo. Pozivaju nas da se odreknemo Boga kao nečega što je zastarjelo i što ne priliči modernome čovjeku. Nagovaraju nas da se odreknemo života, a prihvatimo smrt. Na sve se načine pokušava proglasili normalnim ono šio je protuprirodno i grešno. Vrijeđanjem i neodrživim konstrukcijama omalovažava se zdrav razum i svaki proročki glas. Vrijeđa se dostojanstvo osobe pod krinkom liberalizma i čovjekovih sloboda. Vrijeđa se tradicija i nacionalna svijest hineći kozmopolitizam. Vrijeđa se obitelj, djecu, mlade i starce – i sve to uime takozvane čovjekove slobode i nesputanosti. Analizirajmo samo prijedloge koje donosi nacrt novoga hrvatskog obiteljskoga zakona s obzirom na medicinski potpomognutu oplodnju, s obzirom na doniranje jajnih stanica i spermija, s obzirom na embrije te očinstvo i majčinstvo koji postaju pravo, te da bi se ostvarilo to pravo, treba biti dopušteno i one nejnezaštićenije lišiti svakoga prava, a da gaženje prava ne bi zvučalo odveć grubo, umjesto o začetoj i nezaštićenoj ljudskoj osobi govori se o embriju”, posvijestio je biskup okupljenim vjernicima.

Homiliju je biskup zaključio činjenicom da je vjera u uskrsnuće i u vječni život jedino jamstvo da će posljednju riječ ipak imati istina, zdrav razum i odgovornost te da će čovjek i njegovo dostojanstvo biti obranjeni i sačuvani kao najveća vrijednost, a vjernike je potaknuo riječima: “Mi koji vjerujemo u uskrsnuće ne smijemo šutjeti i ne možemo biti umorni. Ne smijemo nikada prestati dizati svoj glas u obranu onih koji su obespravljeni. Ne smijemo nikada popustiti niti zašutjeti pred vrijeđanjem dostojanstva bilo kojega čovjeka. Ne smijemo nikada pristati na to da se zlo smatra dobrim, laž istinom, a zabluda pravim putom.”