Osijek, (IKA/TU) – Na svetkovinu Uskrsa, 8. travnja, svečanu misu u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u zajedništvu sa župnikom mons. Adamom Bernatovićem, župnim vikarom Branimirom Mađarcem, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata Robertom Jugovićem, svećenikom na studiju u Rimu Tomislavom Lasićem, te đakonom Dragom Markovićem. “Čovjek sve poduzima da otkloni blizinu i dah smrti. Čime se sve ne služi da bi mu život bio i ljepši i duži, od najnaivnijih stvari do skupih sredstava liječenja. Čovjek se upeo da pronađe lijekove protiv bolesti koje su u prošlosti desetkovale čovječanstvo, i mnogo toga je uspio, iako moramo priznati – neke opake bolesti nemilosrdno haraju ne obazirući se na čovjekove uspjehe. Tako se čini da je cijelo čovjekovo djelo na kraju ipak uzaludno i da je čovjekova borba protiv smrti, boli i bolesti borba s neusporedivo jačim neprijateljem. U tu borbu upustio se i Krist Gospodin. Sam je rekao: ‘Ja dođoh da imaju život, u izobilju da ga imaju’. Božanskom snagom vratio je u život Jairovu kćerku, udovičina sina u Naimu, uskrisio je prijatelja Lazara. Istina, i on se podvrgnuo zakonu smrti i na njemu je ona zaplesala svoj pobjednički ples. No za kratko. Upravo na tom bojnom polju i u toj borbi Krist je izvojevao jasnu pobjedu. I tako taj događaj Kristova uskrsnuća što ga danas slavimo, potvrda je da osnovna ljudska težnja za životom, za životom u kojem će čovjek živjeti uvijek i to sretno, nije puka tlapnja, nego da se ostvaruje u punini. Ali ne samo to, Krist je čovjeku osigurao božanski život koji od vječnosti struji u Presvetom Trojstvu”, istaknuo je nadbiskup u homiliji. Budućnost nije bezizlazna, jer Krist jamči apsolutnu budućnost za sve napore koje ljudsko društvo ulaže u stvaranje humanijeg života. “Uskrsli Krist je zalog stvaranja novog neba i nove zemlje. U tom pothvatu čovjek je pozvan biti Božjim suradnikom uz najvišu aktivnost svojih moralnih i intelektualnih sposobnosti zato što je Bog ljubav, i hoće uzdignuti svoje stvorenje do krajnjeg stupnja pobožanstvenjenja, kakav stvoreno biće uopće može postići. Sa zebnjom čitamo podatke o velikom broju onih koji si oduzimaju život, jer su se razočarali u idealima za koje su živjeli i za koje su se borili braneći domovinu. Mi iz starije generacije, naročito vi roditelji, moramo svjedočiti mladima da se isplati živjeti, moramo im vratiti ljubav i povjerenje prema životu. Život svakog ljudskog bića nezamislive je vrijednosti, zato nije čudo da Crkva diže glas u obranu života od onih prvih trenutaka njegova opstanka do zadnjega. To je naročito očito kad pomislimo da Bog nije oklijevao žrtvovati svoga vlastitog, jedinorođenog Sina, da taj život cvjeta u punini.”

Govoreći o svetkovini Života, Uskrsu, mons. Srakić istaknuo je: “Uskrsni blagdan uopće nije proslava nekog prošlog događaja. Aleluja nije upućena nečem što je bilo pa prošlo. Blagdan Uskrsa razglašava početak kojim je već ustanovljena daljnja budućnost. Uskrs nam govori: početak veličanstvene proslave već je tu. I što je na takav način započeto, to se i dovršava! Mjesto gdje se očitovao takav početak dovršenog svršetka zove se Isus Nazarećanin, Raspeti i Uskrsli. Budući da je njegov grob prazan, budući da se on, koji je bio mrtav, očitovao kao živ u cjelini svoje konkretne ljudskosti, zato znamo: sve je uistinu već počelo postajati dobro. Na neki način sve je još na putu. Ali na putu prema cilju koji nije utopijski ideal, nego stvarnost koja već postoji”.