Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnji evanđeoski tekst, preuzet iz desetog poglavlja Lukina Evanđelja (rr. 1-12.17-20), daje nam shvatiti koliko je potrebno moliti Boga “Gospodara žetve, da pošalje više radnika u svoju žetvu” (r. 2). “Radnici” o kojima Isus govori su misionari Božjeg kraljevstva, koje je on sam pozvao i slao ih “po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći” (r. 1). Zadaća im je naviještati poruku spasenja upućenu svima. Misionari uvijek naviještaju poruku spasenja svima; ali ne samo misionari koji odlaze u daleke krajeve, već i mi, kršćanski misionari, koji izgovaramo kakvu lijepu riječ spasenja. To je dar koji nam Isus daje s Duhom Svetim. Taj navještaj glasi: “Približilo vam se kraljevstvo Božje” (r. 9), jer Isus nam je “približio” Boga; Bog je postao jedan od nas; u Isusu među nama vlada Bog, njegova milosrdna ljubav pobjeđuje grijeh i ljudsku bijedu.
To je blagovijest koju “radnici” trebaju donositi svima: to je poruka nade i utjehe, mira i ljubavi. Isus, kad šalje svoje učenike pred sobom u sela, preporučuje im: “Najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ […] i liječite bolesnike koji su u njemu”. Sve to znači da se Božje kraljevstvo izgrađuje dan za danom i već na ovoj zemlji nudi svoje plodove obraćenja, očišćenja, ljubavi i utjehe među ljudima. Lijepo je to! Izgrađivati iz dana u dan Božje kraljevstvo da raste. Ne razarati, nego izgrađivati!
S kakvim duhom Isusov učenik treba vršiti to poslanje? Prije svega treba biti svjestan teške, a katkad i neprijateljske stvarnosti koja ga očekuje. Isus ne štedi riječî kad govori o tome! Isus kaže: “Šaljem vas kao ovce među vukove” (r. 3). Jasno da jasnije ne može biti! Neprijateljstvo je uvijek u korijenu progonâ kršćanâ, jer Isus zna da zloduh svojim djelovanjem ometa to poslanje. Zbog toga, evanđeoski se radnik trudi osloboditi svih vrsta ljudskih uvjetovanosti, ne noseći sa sobom ni torbe, ni vreće, ni sandala (usp. r. 4), kao što je Isus preporučio, kako bi se pouzdao jedino u snagu Kristova križa. To znači odbaciti svaki motiv osobnog hvastanja, karijerizma i gladi za moći i ponizno postati sredstvima spasenja koje je Isus ostvario svojom žrtvom.
Poslanje kršćanina u svijetu je predivno; to je poslanje upućeno svima, to je poslanje služenja; nitko nije isključen; ono zahtijeva mnogo velikodušnosti i iznad svega pogled i srce uzdignuti k nebu, moleći pomoć od Gospodina. Toliko su potrebni kršćani koji s radošću svjedoče evanđelje u svakodnevnom životu. Učenici, koje Isus šalje, “vratiše se… radosni” (r. 17). Kad mi to činimo, srce nam se ispunja radošću. Taj mi izraz doziva u pamet koliko se Crkva raduje i veseli kad njezina djeca primaju Radosnu vijest zahvaljujući predanosti tolikih muškaraca i žena koji svakodnevno naviještaju evanđelje: svećenici – oni sjajni župnici koje svi poznajemo –, redovnice, Bogu posvećene žene, misionarke i misionari… I pitam se – poslušajte moje pitanje –: koliko vas mladih, koji ste danas prisutni na trgu, čujete Gospodinov poziv da ga slijedite? Ne bojte se! Budite hrabri i drugima nosite baklju apostolske gorljivosti koju smo primili po ovim uzornim učenicima.
Molimo Gospodina, po zagovoru djevice Marije, da u Crkvi nikad ne uzmanjka velikodušnih srca koja rade na tome da svima donesu ljubav i nježnost nebeskog Oca.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
želim izraziti svoju blizinu obiteljima žrtava i ranjenih u jučerašnjem atentatu u Dhaki, kao i u onome u Bagdadu. Pomolimo se zajedno. Molimo zajedno za njih, za pokojne i molimo Gospodina da obrati srce nasilnika, zaslijepljenih mržnjom. Zdravo Marijo…
[…]
U Svetoj godini milosrđa drago mi je podsjetiti da ćemo sljedeće srijede proslaviti spomendan svete Marije Goretti, djevojke mučenice koja je prije svoje smrti oprostila svojem ubojici. Ta hrabra djevojka zaslužuje pljesak čitavog Trga!
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!