Zadar, (IKA) – Seminar za crkvene glazbenike, predvoditelje pjevanja i zborovođe u župama Zadarske nadbiskupije održan je 22. listopada u sjemeništu “Zmajević” u Zadru, u organizaciji Liturgijskog povjerenstva Zadarske nadbiskupije. O liturgijskoj glazbi u životu Crkve govorio je mr. o. Jozo Milanović, o temi “Liturgijska glazba – što, kako, zašto” mr. don Dario Tičić, a o temi “Papa Benedikt XVI. i liturgijska glazba” izlagao je prof. Livio Marijan. Rad u skupinama o temi “Liturgijska glazba u praksi, osnove vokalne tehnike i dirigiranja” vodili su dr. fra Izak Špralja i Žan Morović, voditelj Katedralnog zbora sv. Stošije. Prof. Marijan istaknuo je da papa Benedikt XVI. skreće pozornost Crkve na važnost liturgije, želeći je sačuvati od duha sekularizacije. Predstavio je niz Papinih tumačenja; kao kardinal Ratzinger u mnogim je dokumentima govorio o smislu crkvene glazbe kao dijelu liturgije; smatra da je sve prisutnije osiromašenje, očitovano svugdje gdje je lijepo zamijenjeno korisnim: “Načelo pristupačnosti za svakoga liturgiju nije učinilo razumljivijom i otvorenijom, nego siromašnijom. Odbacilo se veličanstvenu crkvenu glazbu uime aktivnog sudjelovanja; zar to sudjelovanje ne može uključiti duh i sjetila”. Papa upozorava kako je kriterij liturgije postao biti razumljivom, što se svodi na banalizaciju otajstva, prevagu riječi koje se čine dostupnijima i ugodnijima za vjernike. To je teološka, psihološka i pastoralna zabluda. Mnogi ne poznaju bit liturgijskog slavlja, njegov izvor i nositelja, upozorio je Marijan. Novo gledanje liturgiju opisuje riječima kreativnost, sloboda, proslava, zajednica, a pojmovi obred, nutarnjost, imaju negativnu konotaciju.
“Liturgijski kreatori misle kako liturgiju učiniti što privlačnijom i u sudjelovanje uključiti što više vjernika. No, što je više prilagođujemo sebi manje nas privlači, jer svi osjećaju da se gubi njena bit”, podsjetio je na Papine riječi Marijan. Sekularizacija se očituje u doživljavanju liturgijske glazbe da je prvenstveno radi nas, važnija je zajednica od Onoga koji ju okuplja, bitno je kako je mi doživljavamo, što osjećamo, koliko nam je zanimljivo. Upozorio je na opasnost od samodopadnog proizvoljnog kulta kojem nije stalo do Boga nego vlastitim silama ljudima želi ponuditi uski protu-svijet.
“Ljudi zaboravljaju da bogoslužje jest djelo Božje u kojem On prvi djeluje, a mi bivamo otkupljeni jer je on djelatan. Zajednica koja slavi samu sebe ne slavi ništa. Papa citira Romana Guardinija: u bogoslužju se ne radi o tome da činimo nešto, nego o tome da jesmo nešto”, rekao je Marijan. Veličina liturgije počiva na tome što ona nije proizvoljnost. “Događa se da glazba ne izvire iz molitve, nego zbog autonomije umjetničkoga postaje svrhom samoj sebi, uz taštinu talenta koji nije u službi cjeline nego sebe. U odbacivanju tradicionalnih formi, papa kaže da nismo htjeli njegovati sazrijevanje nečega što živi stoljećima, nego po uzoru na modernu industrijsku produkciju stvaramo liturgijske proizvode prema hiru trenutka. Autentična liturgija je protivna umjetnom u kojem čovjek stvara svijet za sebe i gubi pogled na Boga. Ili sve svodi, pa i bogoslužje, na mjerilo uskih potreba čovjeka”, rekao je Marijan, istaknuvši da autentično unapređenje crkvene glazbe treba biti na tragu velike tradicije gregorijanskog korala, svete polifonije, stoljetne pučke tradicije. “Kršćanska glazba ne može služiti postizanju ekstaze, delirija, da umjetno spaja ljude na površnoj, senzualnoj ili razini generacijskog trenda, kao moda u odijevanju. Liturgijska glazba ne može služiti privlačenju i zabavi. Ona se treba razlikovati od bučnog i brzim ritmom opijenog svijeta. Neodgovorno pomodarstvo unosi glazbu koja je trend sekulariziranog društva. Time su mladi zasićeni, jer im to nude mediji i koncerti. Banalizirati liturgiju takvim pristupom znači stavljanje trenda vremena iznad liturgije, koji tada njome upravlja. Slijedi da liturgija mora pratiti promjene stilova svjetske glazbene scene, jer bi inače postala ‘dosadnom’ mladima”, rekao je Marijan, upozorivši na niz pitanja: treba li bogoslužje podvrgnuti svijetu koji se brzo mijenja, kako bi se vjernike ‘privuklo’ misi; nije li to oduzimanje dostojanstva bogoslužju, svodeći ga na profanu manifestaciju, oduzimajući elemente simboličko-obrednog govora; nije li privlačenje mladih euharistiji liturgijskim povlađivanjem nestalnim i površnim glazbenim trendovima odmak od sakramentalnog karaktera mise; je li glazba tek mamac za zadržavanje vjernika na misi, jer se pjeva na način kako to određuju popularni glazbeni hitovi.