Zagreb, (IKA) – V. hrvatski socijalni tjedan s temom “Kultura rada u Hrvatskoj” okupio je od 21. do 23. listopada u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu tristotinjak sudionika, od čega šezdesetak predavača raznih struka iz cijele Hrvatske. Otvorenju su, između ostalih, nazočili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK osječko-đakovački nadbiskup Marin Srakić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, biskupi sisački Vlado Košić, porečko-pulski Ivan Milovan, gospićko-senjski Mile Bogović, križevački Nikola Kekić, križevačko-bjelovarski Vjekoslav Huzjak, narodna zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir i potpredsjednik Vlade RH Domagoj Milošević, kao i potpredsjednik Socijalnih tjedana Francuske Bernard Chenevez.
Izražavajući dobrodošlicu, kardinal Bozanić istaknuo kako je činjenica što se kršćani okupljaju da bi zajedno razmišljali o društvu, noseći u srcu egzistencijalna pitanja današnjeg čovjeka i kriterije socijalnoga nauka Crkve, znak svjesnog i odgovornog sudjelovanja kršćana u životu “zemaljskoga grada”. Nadbiskup Srakić osvrnuo se na povijest razvoja socijalne misli, istaknuvši da se u Hrvatskoj katolička socijalna misao razvija usporedo s onom u Europi. Premda II. svjetski rat i uspostavljanje totalitarne države prekidaju organiziranost Crkve pod socijalnim vidom, ona u Crkvi ne zamire već počinje bujati nakon demokratskih promjena. Osnivaju se katedre socijalnih nauka, vode se socio-religiozna istraživanja, a i većina izjava Komisije Iuistitia et pax ima bitno socijalnu narav, rekao je nadbiskup Srakić, dodavši da socijalna misao u Hrvatskoj nije toliko siromašna, koliko je neotkrivena. Predsjednik Programskog odbora Hrvatskog socijalnog tjedna biskup Vlado Košić, osvrćući se na pripreme, istaknuo je da su laici i svećenici zajedno prionuli radu na organizaciji skupa, rukovodeći se načelom zajedničkog dobra. Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK Gordan Črpić istaknuo je kako promišljati o radu u Hrvatskoj danas, okupljajući tako širok krug ljudi koji na tu temu ima što reći, u bitnome znači promišljati o razvoju Hrvatske s onu stranu ideoloških strujanja koja obično nude laka rješenja polazeći od željenog, a ne realnog stanja. Skupu su se obratili i prodekan zagrebačkoga KBF-a Slavko Slišković i potpredsjednik Socijalnih tjedana Francuske Bernard Chenevez.
Uvodno izlaganje “Hrvatski socijalni tjedni: povijest i perspektive” održao je Stjepan Baloban. Podsjetio je na mnoge socijalne inicijative katolika u različitim zemljama koje su prethodile prvoj socijalnoj enciklici pape Lava XIII. “Rerum novarum” od 15. svibnja 1891. godine. On je otvorio vrata proučavanju i primjeni katoličkoga socijalnog učenja unutar kojih treba smjestiti i nastanak Socijalnih tjedana općenito, a onda i Hrvatskog socijalnog tjedna. Biskupska konferencija pokrenula je godine 1932. osnivanje ustanove Socijalnog tjedna tako da je održan “Tečaj socijalnih predavanja”, a tri godine nakon toga BK traži od Katoličke akcije u Zagrebu da se ostvari osnutak Socijalnog tjedna. Tečaj socijalnih predavanja tako postaje Prvi socijalni tjedan, a slijedili su još 1937., 1938. i 1940. godine. Predavač je istaknuo kako je glavna svrha socijalnog tjedna da se kršćanski socijalni nauk primijeni na konkretni rad u obnovi društva, te se u tom kontekstu osvrnuo na tematiku hrvatskih socijalnih tjedana. Jedna od bitnih značajki je aktivno sudjelovanje vjernika laika i predstavnika Crkve u traženju rješenja za goruća i teška društveno-gospodarsko-politička pitanja na temelju katoličke socijalne misli. Dolaskom komunističke vlasti prekida se djelovanje svih katoličkih organizacija i društava, katolička socijalna misao se praktički nije razvijala u novim društvenim okolnostima i premda se nakon II. vatikanskog koncila postupno stvaraju uvjeti za aktivniju ulogu vjernika laika u Crkvi, javni prostor praktički ostaje za njih zatvoren do demokratskih promjena.
U drugom dijelu predavanja Baloban se osvrnuo na budućnost Hrvatskog socijalnog tjedna. U tom je kontekstu podsjetio na neka događanja bez kojih bi se danas teško mogla zamisliti aktivna prisutnost vjernika u hrvatsku društvu i Crkvi. Peti hrvatski socijalni tjedan ima više šanse zaživjeti u onim biskupijama u kojima postoje uredi koji se bave socijalnim naukom Crkve, rekao je Baloban te podsjetio kako urede imaju samo Đakovačko-osječka nadbiskupija i Sisačka biskupija. Stoga bi jedan od pozitivnih rezultata V. hrvatskog socijalnog tjedna bio i osnivanje novih ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve u hrvatskim biskupijama.

U prvom bloku plenarnih predavanja s temom “Rad u Hrvatskoj” Zdenko Babić govorio je o “Stanju i trendovima rada u Hrvatskoj”. Predstavio je generalne trendove gospodarstva i tržišta rada, koje je podijelio u četiri faze, a svaku je potkrijepio usporednim podacima Državnog zavoda za statistiku, odnosno podacima Eurostata koji se odnose na usporedbu Hrvatske i Europske unije. Hrvatska danas ima relativno visoku stopu nezaposlenosti u europskom kontekstu i prilično neiskorišten radni potencijal s posebno velikim problemom dugoročno nezaposlenih i vrlo visokom stopom nezaposlenosti mladih osoba te vrlo visokim regionalnim nejednakostima u pogledu situacije na tržištu rada. Potrebno je razraditi kvalitetnu nacionalnu strategiju razvoja koja bi “iznjedrila” projekte, ali i novo društveno zajedništvo što bi trebalo rezultirati većim stopama gospodarskog rasta, zaključio je Babić. O “Vrijednosti rada u Hrvatskoj” govorio je Gordan Črpić. Podsjetio je kako je vrijednost rada vezana uz socijalni kapital, a relevantne parametre socijalnog kapitala možemo dobiti iz generaliziranog povjerenja i povjerenja u institucije. Pojasnio je kako je potrebno povećati razinu socijalnog kapitala, tj. povjerenja u institucije i ljude, istaknuvši pritom ulogu duhovnosti. U duhovnost treba uklopiti odnos prema radu kao odgovor na Božji poziv, a kako je vidljivo da obitelj kao institucija uživa veliko povjerenje i vrijednost, potrebno je pomoći obitelji da odgaja za rad, zaključio je Črpić. Josip Grbac u izlaganju “Crkveni nauk o radu” dao je povijesni pregled, istaknuvši zaokret koji se javlja na II. vatikanskom saboru s “Gaudium et spes” kada se više ne govori o pravima i dužnostima u odnosima na rad, već o radu u odnosu na kršćanski novitet, na zalaganje kršćana u svijetu – rad je shvaćen kao dio integralnog čovjekova poziva.
U drugom bloku predavanja na temu “Obitelj i rad” o “Obitelji kao povlaštenom mjestu odgoja za rad” govorio je Vladimir Dugalić. Upozorio je da ukoliko želimo obitelj učiniti povlaštenim mjestom odgoja za rad, nužno je da država preuzme svoj dio odgovornosti, tj. stvori pozitivni ambijent za obitelj, koja joj mora biti strateški interes. Bitna je i odgovornost roditelja, koji moraju odgajati za vrednote. Dugalić je mišljenja da treba snažnije poraditi i na udruživanju roditelja, pri čemu i župna zajednica mora odigrati važnu ulogu. Ljilja Vokić u izlaganju “Rad u obrazovnom sustavu RH” najvažnijim u obrazovanju, djelovanju i radu u odgoju označila je učitelja/profesora, o čijem statusu posebnu brigu treba voditi država. Učitelj/profesor je danas ugrožen ne samo materijalno, nego i na druge načine, a najčešće ponašanjem svojih učenika koje često štite njihovi roditelji, upozorila je Vokić te je naglasila kada je odnos na relaciji dijete-roditelj-škola dobar, zagarantiran je i uspjeh. Predavanje “Što je obitelj Hrvatskoj i EU, te koja su njezina socijalna prava” održale su Aleksandra Korać Graovac i Nada Bodiroga-Vukobrat. Predstavile su definicije obitelji, kako one osnovne, tako i sociološke, te napose kako ju definiraju pravnici, posebno se osvrnuvši na europsko zakonodavstvo.
Drugi dan V. hrvatskog socijalnog tjedna, u subotu 22. listopada, započeo je plenarnim predavanjima na temu “Perspektive: rad, poduzetništvo i socijalna sigurnost”. U predavanju “Rad i socijalna sigurnost” Zoran Šućur posebno se osvrnuo na siromaštvo, te je analizirao povezanost između rizika siromaštva i različitih obilježja zaposlenih osoba. Iznio je i zanimljive podatke prema tipu zaposlenja i tipu radnog vremena u EU i Hrvatskoj te poseban naglasak stavio i na sastav i stope nezaposlenih u Hrvatskoj, navevši na kraju mjere sprječavanja i ublažavanja siromaštva zaposlenih u Hrvatskoj. U predavanju “Od kapitalizma do ekonomije dara” Neven Šimac posebno se osvrnuo na encikliku pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate” posvećenu bratstvu, ekonomskom razvoju i civilnom društvu u kojem se ističu načela besplatnosti i logike dara unutar redovite ekonomske djelatnosti. Kao mjesta na kojima dolazi do izražaja besplatnost naveo je karitativne i humanitarne djelatnosti, zadrugarstvo te socijalno poduzetništvo. Raspon onih koji imaju ulogu u razvoju besplatnosti kao dara vrlo je velik, od redovničkih zajednica do novih laičkih pokreta.
Drago Čengić u predavanju “Rad i društveno održivo poduzetništvo” istaknuo je kako je dugoročan opstanak poduzetništva kao ideje i poslovne prakse u Hrvatskoj moguć, unatoč sadašnjoj krizi globalnoga kapitalizma, samo kroz dvostruku društvenu legitimaciju poduzetništva: temeljem ekonomskoga učinka poduzetnika (rasta poduzeća) i društvene odgovornosti koja se iskazuje prema zaposlenima. Da bi se to doista postiglo, nisu dovoljne samo promjene u ponašanju sadašnje poduzetničke i menadžerske elite već i drugih društvenih sudionika, prije svega političkih vođa, sindikata i civilnoga društva, rekao je Čengić, istaknuvši da bi se skrenula pozornost šire javnosti na probleme eksploatacije radnika i autoritarnu organizacijsku kulturu u našim poduzećima, treba ići na sustavnu, kritičku analizu kvalitete radnoga života u Hrvatskoj.
(Iscrpni prikaz svih predavanja donosimo u rubrici “Novosti” na našim mrežnim stranicama)