Požega, (IKA) – Spomendan bl. Ivana Pavla II. proslavljen je 22. listopada u požeškoj katedrali svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Na slavlju je uz biskupa sudjelovao katedralni župnik, svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova, pripravnici za đakonat, sestre redovnice te vjerni narod. Ulazna procesija zaustavila se kod pokrajnjeg oltara gdje je postavljena slika bl. Ivana Pavla II. Stojeći ispred slike biskup je pozdravio nazočne te istaknuo kako po prvi puta slavimo spomendan bl. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Zajedno s vama se radujem što je Bog upravo takvoga čovjeka, snažnoga duhom postavio na početke naše mjesne Crkve, dao mu da ovdje u središnjoj Hrvatskoj započne jedno Božje djelo, naglasio je biskup, a zatim zahvalio Bogu za dar novog blaženika i potaknuo okupljene da mole njegov zagovor kako bi mogli snagom Isusova Duha živjeti predano u zauzetosti za ono što je Božje. Biskup je k tome dodao kako je postavljenu sliku izradio akademski slikar Tihomir Lončar koji je pomogao da progovori lik bl. Ivana Pavla, osvijetljen svjetlom odozgor. Zatim je blagoslovio sliku, potičući sve da mole bl. Ivana Pavla II. za svoje osobno dobro, dobro svoje obitelji, Biskupije i cijele Domovine.
U homiliji biskup je spomenuo koliko je papa Ivan Pavao II. unio topline srca u Hrvatsku za vrijeme svojih triju apostolskih posjeta. Podsjetio je na 1979. godinu kada je u Bazilici sv. Petra pred mnoštvom Hrvata posvjedočio koliko ima osjećaja za nas, što je iskazivao tijekom cijeloga svoga pontifikata, osobito u najtežim vremenima kada se zauzeo da Hrvatska bude samostalna. Dodao je da nas sada isti papa svojom očinskom toplinom prati iz blažene vječnosti. Danas mu želimo u Požegi reći hvala, kazao je biskup i spomenuo da izriče ujedno zahvalnost i svima koji su svojim sudjelovanjem na tome slavlju u katedrali željeli odgovoriti Ivanu Pavlu II. svojom hrvatskom i požeškom toplinom srca.
Biskup se zapitao tko je papa Ivan Pavao II. i odgovorio da su ga mnogi nastojali opisati, istraživati, donijeli o njemu mnogo podataka i gotovo se svi složili da je on mnogo više od toga. Dodao je da postoji nešto što nije do kraja uhvatljivo na njegovoj osobi, jer je Božje, te je zato nemoguće tog čovjeka iscrpno opisati našim ljudskim pokušajima. Kazao je da se stoga ne usuđuje večeras opisivati njegov lik, nego treba dopustiti da nam Božja riječ pomogne približiti se onoj njegovoj duhovnoj dimenziji, koju je izgrađivao i crpio iz te iste Božje riječi. Potom se biskup osvrnuo na Evanđelje u kojem Isusu dojavljuju dvije crne vijesti, jedan teški događaj uzrokovan ljudskim zahvatom a drugi prirodnom katastrofom: U prvoj su Pilatovi vojnici pobili ljude u hramu i na taj način napravili svetogrđe, a u drugoj se srušila kula u Siloamu i ubila osamnaestero ljudi. Isus odgovara proročkom jasnoćom, da smrt ljudi u dvjema nesrećama nije Božja kazna nego poziv živima da se obrate. Tako gledati stvarnost oko sebe zna Isus i oni koji su njegovi, rekao je biskup. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća i na početku ovoga silno je mnogo nevolja u našem svijetu koje uzrokuju ljudi ili priroda, spomenuo je biskup i dodao da se postavljaju pitanja kao i nekada te da smo u neprestanoj napasti samo o zlu govoriti, zlo prepričavati, kako to čine javni mediji, a ne znaju nam reći što trebamo sa zlom početi, koji je smisao svega toga. Upravo na toj tamnoj pozadini, nastavio je biskup, pojavljuje se svijetli lik Ivana Pavla II. na kojeg se sručila negativnost svijeta, osobito kad su ga htjeli ubiti. Postao je čovjek velikog trpljenja. Nikada nije proklinjao onoga koji ga je htio ubiti, nego mu je otišao u zatvor i rekao da mu je brat, gledao ga je Božjim očima dobrote i kazao da mu oprašta. Papa trpi, ali ga nosi snaga Duha i po njemu živi. To znači, istaknuo je biskup, da se s papom događalo ono o čemu nam govori sv. Pavao kada, pišući Rimljanima, podsjeća kako postoji zakonitost zla i kako su njome mnogi zahvaćeni, ali se on ne bavi njima, nego ih usmjerava na zakonitosti Duha, koja kad zahvati nekog čovjeka, on postaje jači od zla. Biskup je spomenuo kako Pavao naviješta da je Isus ljubavlju na križu i u pobjedi uskrsnuća uspostavio zakonitost Duha, pobjedu ljubavi u nemoći smrti i trpljenja. Pavlov poziv da se ponašamo po zakonu Duha a ne tijela izazov je i istina koju je prihvatio bl. Ivan Pavao, ustvrdio je biskup. Istrgnuo se iz okova zakonitosti zla i živio u moći Duha, bio velik i snažan i onda kad je tjelesno bio najslabiji, pobijedio i u smrti, kako to svjedoči mnoštvo ljudi koji su osjetili njegovu veličinu. Hoćemo li tu istinu primijeniti samo na papu Ivana Pavla a mi ostati od nje daleko, zapitao je biskup? Slavimo bl. Ivana Pavla, rekao je, kako bismo od njega naučili da postoji mogućnost da svatko od nas ide putem zakonitosti Duha. Zamislite, što će biti od Hrvatske ako svatko od nas postane i ostane žrtva zakona negativnosti, zloće, tjelesnosti, nemoći i smrti, zapitao je biskup? Bog nam je u papi Ivanu Pavlu darovao znak kako i u ovom našem svijetu može pobjeđivati zakonitost Duha, naglasio je biskup i dodao da su mnogi, potaknuti njegovim pozivom na početku pontifikata „Otvorite vrata Kristu” duboko se povezali s Isusom Kristom i postali veliki dobrotvori čovječanstva. Biskup je pozvao nazočne da se svrstaju među takve, moleći da po zagovoru Ivana Pavla Kristovo svjetlo siđe u našu nutrinu i da nas ponese snaga njegova Duha.
Na kraju mise biskup je pred likom bl. Ivana Pavla II. predvodio molitvu za Požešku biskupiju.