Zagreb, (IKA) – Tijekom drugog dana V. hrvatskog socijalnog tjedna 22. listopada sudionici su nakon tri bloka plenarnih predavanja sudjelovali u radu deset foruma, a rezultate su predstavili u poslijepodnevnom plenarnom dijelu.
U forumu „Poduzetništvo i društvene vrijednosti” uvodno su održana kratka izlaganja „Tipovi poduzetnika i razvoj: hrvatsko iskustvo” (Marijan Ožanić), „Društveno odgovorno poslovanje u Hrvatskoj – kritički osvrt” (Mile Marinčić), „Poduzetništvo, bogatstvo i radne vrijednosti” (Vladimir Mrčela) i „Obiteljsko poduzetništvo i kultura rada kroz načela zadružne poslovne etike” (Miroslav Tratnik).
Živost rasprave u kojoj su sudionici foruma postavljali pitanja, ali i sami nudili odgovore potvrdila je zanimanje za tematiku koja se dotaknula povratku realnim vrijednostima i potrebnim promjenama da bi se one dostigne. U pogledu društveno odgovornog poduzetništva istaknuta je važnost etičke i religijske podloge, tj. socijalnog nauka Crkve.
Drugi forum „Nezaposlenost i politika zapošljavanja” uvodno je imao izlaganja „Čovjekova odgovornost za društvo: socijalno-etički okvir problema nezaposlenosti” (Dubravka Petrović Štefanac), „Novi nalazi socio-psihološke posljedice nezaposlenosti” (Zvonimir Galić), „Nezaposlenost i mjere aktivne politike zapošljavanja u RH” (Kristina Alerić), „Analiza obilježja nezaposlenih koji nisu prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje” (Teo Matković) i „Uzroci nezaposlenosti i mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom” (Marko Buljevac). U zaključku sudionici foruma su istaknuli kako su mjere aktivne politike tržišta rada dobar instrument kako bi se podnio teret nezaposlenosti u društvu, pa stoga treba povećati mjere. Također su zaključili kako naglasak treba staviti na dugotrajno nezaposlene, te da se ona ne treba smanjiti, već iskorijeniti.
Forum „Radnička prava” uvodno je imao izlaganja „Tko bi trebao što u realnoj zaštiti radničkih prava u Hrvatskoj” (Krešimir Sever), „Etika socijalnog dijaloga” (Ivan Rebac), „Zaštita na radu” (Svjetlana Šokčević) i „Između formalne i realne zaštite radnika” (Domagoj Rebić).
Forum je zaključio kako je potrebno inzistirati na zakonima koji će omogućiti radnička prava i njihovoj provedbi koja će značiti realnu zaštitu rada i radnika. Radnicima treba osigurati stvarno pravo na rad koje će u naravi značiti zaposlenost. Poslodavci trebaju osigurati redovno isplaćivanje plaća, jer je teološki neisplata plaća grijeh, a društveno krađa. Istaknuta je i potpora kolektivnom pregovaranju koje će za rezultat imati kvalitetne kolektivne ugovore koji jedini uistinu jamče pravu sigurnost, te materijalna prava i plaće radnika. rad na crno izrabljuje radnika i vara državu.

U forumu „Rad u poljoprivredi” uvodno su održana izlaganja „Hrvatsko selo između poljoprivrede i nepoljoprivrede” (Maja Štambuk), „Tržišna dehumanizacija rada u poljoprivredi” (Antun Šundalić), „Mogućnosti seoskog turizma” (Marijan Slakoper), „Poljoprivreda i turizam” (Zdenko Cerović) i „Što su danas selo i poljoprivreda: Pogled iz Slavonije” (Andrija Matić).
U zaključcima foruma, između ostaloga, podsjetilo se kako su obiteljska poljoprivredna gospodarstva i seljaci uglavnom prepušteni sami sebi, dok se neke mjere države očituju kroz nekolicinu poticajnih programa izraženih kroz relativno niske novčane poticaje. Također se podsjetilo kako je u hrvatskim ruralnim područjima poljoprivreda relativno najzastupljenija gospodarska djelatnost. U takvoj situaciji krizno razdoblje za agrar redovito izaziva opću ruralnu krizu. Stoga takvo stanje odnosa prema poljoprivredi, seljaštvu i poljoprivrednim proizvodima treba radikalno mijenjati u smjeru postizanja socijalne pravednosti. Na kraju se podsjetilo kako je za opstanak sela i obiteljske poljoprivrede nužno heterogenizirati gospodarsku strukturu u ruralnom prostoru te je upozoreno posebno na migraciju žena iz seoskih u gradske sredine, jer selo oskudijeva radnim mjestima izvan poljoprivrede.

U forumu „Duhovnost rada” održana su izlaganja „Biblija i rad” (Darko Tepert), „Rad u patristici” (Ivan Bodrožić) “Teološko promišljanje rada” (Nela Gašpar) i „Obiteljski život i uvođenje u kulturu rada” (Stjepan Lice).
U svakom promišljanju kulture rada u Hrvatskoj potrebno je biti Božji sudionik poštujući prvenstveno čovjeka nad profitom rada. S druge strane, svaki je radnik vrijedan svoje plaće, pa se naglasilo biblijsku riječ „da vapaji neisplaćenih radnika dopiru do ušiju Gospodinovih”, istaknuto je u zaključcima te se podsjetilo kako u kršćanskom pogledu na rad treba vrednovati otkupiteljsku dimenziju rada, ne zaboravljajući pritom potrebu odmora, napose nedjeljnog. S obzirom na to uočava se opasnost da se zanemari zajedništvo i duhovno dobro obitelji zbog silne brige za materijalnu egzistenciju. Crkva u našem narodu pozvana je kritički sagledati vlastiti odnos prema radu kako bi na svim razinama njezin govor bio vjerodostojan. Za svakog kršćanina rad je poslanje primljeno od Boga za osobno dobro, dobro obitelji i opće dobro. U tome smislu rad je služba kojom se slično kao u liturgiji slavi Boga.