Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, dugogodišnji predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, od 27. rujna do 13. listopada boravio je u pastoralnom pohodu Hrvatima u Americi. Nadbiskup je boravio u Americi na poziv svoga školskog kolege dr. Mate Bižace, svećenika Hvarsko-bračko-viške biskupije, koji u Americi među Hrvatima djeluje 30 godina.
Dr. Bižaca je delegat za inozemnu pastvu u Americi i želio je da mons. Puljić u njegovoj župi sv. Ante u Los Angelesu krizmanicima podijeli sakrament potvrde. U subotu 8. listopada sudjelovao je na Zadarskoj večeri, godišnjem susretu Zadrana u San Pedru. Nadbiskup je susreo Hrvate i u St. Louisu, San Joseu, San Ramonu, Las Vegasu i drugdje gdje se okupljaju. Dobrotvorna udruga “Hrvatska školska zaklada”, čije je utemeljenje prije 20 godina mons. Puljić potaknuo, dodijelila je nadbiskupu odličje u zahvalnosti za podržavanje njihova rada stipendiranja studenata. “Prije 20 godina bio sam na susretu gdje su Hrvati, poneseni željom stvaranja Hrvatske, pitali što mogu učiniti oni iz emigracije. Prihvatili su moju sugestiju i drago mi je da se ostvarila. Rekao sam da mi se čini kako je vrlo važno omogućiti mladim ljudima da se školuju i usavrše. Jer ne može se od ljudi formiranih u ideologijama očekivati da se mijenjaju. Moramo pomoći i omogućiti mladima, osobito onima koji nemaju materijalnih uvjeta. Najbolje ulaganje će biti ako možete ulagati u ljude. Ta zaklada prikuplja prihode poslovnih ljudi, pa su mi dodijelili priznanje što sam ih pratio i podržavao u planiranju izdvajanja za studente”, rekao je mons. Puljić.
Uime hrvatskih biskupa, mons. Puljić je svećenicima u SAD-u i Kanadi zahvalio za sve dobro koje čine Hrvatima u inozemstvu. “Bogu hvala da imamo svećenika koji rade s našim ljudima. To im je velika pomoć i utjeha, osobito u smislu inkulturacije koja se događa i po kojoj će, nažalost, naši ljudi sve manje govoriti hrvatski. Ali trude se održavati škole, kulturne manifestacije i služiti mise na hrvatskom jeziku”, rekao je mons. Puljić. Hrvati su s hrvatskom domovinom povezani preko naših svećenika i mise. To je rad s velikim žrtvama i naporom. “Američke razdaljine su velike. To je kontinent. Treba nekoliko sati putovati zrakoplovom od župe do župe. Ljudi dolaze u pojedinu župu vozeći i 100 km daleko, da čuju hrvatsku misu. Nije to kao kod nas, gdje je sve koncentrirano oko župe. Zato treba cijeniti rad naših svećenika koji se žrtvuju za njih, ali i naše ljude koji se trude okupljati u našim centrima kako bi osjetili miris i ljepotu Lijepe naše”, rekao je mons. Puljić. Primjerice, u župi sv. Ante u kojoj djeluje dr. Bižaca u središtu Los Angelesa, rijetko je koji Hrvat nastanjen na tom teritoriju. Uz to, na četiri druga mjesta, u Kaliforniji i izvan nje, gdje su za vrijeme rata došli prognani Hrvati iz BiH, dr. Bižaca vodi brigu o njima, služi misu i okuplja ih u centrima. Nekad treba i po dva sata zrakoplovom putovati da dođe i bude s njima.
Nadbiskupu je drago što ljudi počinju pozitivno razmišljati o ulozi i mjestu gdje se sada nalaze. Ljudi u drugoj državi trebaju postati dio te mjesne Crkve. Dosad je bio naglašen geto, upozorava nadbiskup. “Raste svijest da ljudi koji dolaze u drugu državu postaju dio te mjesne Crkve. Raste svijest ‘Mi smo ovdje, utemeljeni u mjesnoj Crkvi, s njom nosimo njene muke i radosti i želimo doprinijeti otajstvu tu prisutne Crkve’. Ta svijest mi se sviđa. Bilo mi je neobično, kad sam bio u posjetu hrvatskim katoličkim misijama, čuti svećenika da kaže ‘Molimo za sve naše hrvatske biskupe’. Lijepo je to. Ali ti si prvenstveno pozvan moliti za svoga biskupa, tu gdje se nalaziš, u Frankfurtu, Berlinu, Washingtonu. Ta svijest nam nekad nedostaje. To stvara osjećaj da su tu samo prolaznici. Ali, ako su se već doselili, pozvani su tu saditi”, rekao je mons. Puljić. Na trodnevnom susretu svećenika i pastoralnih djelatnika SAD-a i Kanade nadbiskup je predvodio misna slavlja i održao izlaganja. To je redovni susret permanentnog obrazovanja klera na kojem se svake godine, jedanput u Kanadi a drugi put u Americi, okupe hrvatski svećenici koji vode brigu o Hrvatima. Na takvom susretu svećenici iznose poteškoće i zajednički planiraju, ovaj put npr. susret mladih; kad se raziđu vraćaju se obogaćeni i s entuzijazmom “nismo sami”. Nadbiskup je u susretima s Hrvatima doživio i da želja za povratkom nije ugašena. “No, neki kažu da su razočarani našom administracijom, da su se namjeravali ozbiljno vratiti, imali su sredstva, htjeli su nešto kupiti, pokrenuti posao, ali su nailazili na brojne prepreke. Žao mi je, ako to zaista žele, a u našoj domovini im se ne pruži mogućnost. A postoje takve mogućnosti. Bilo bi mi draže da se vrate, nego da je Hrvatska prazna. Svakom povratniku treba omogućiti da se vrati i da u Hrvatskoj uloži svoja sredstva, energiju i znanje”, zaključio je nadbiskup Puljić.