Trujillo, (IKA) – U nastavku apostolskoga pohoda Peruu, papa Franjo je 20. siječnja ujutro otputovao iz Lime te odmah po dolasku u Trujillo, „grad vječnoga proljeća”, otišao u obližnji Huanchaco, smješten u blizini arheoloških mjesta naroda Inka, područje pogođeno vremenskim nepogodama, gdje je slavio misu. Vjera nas otvara kako bismo imali konkretnu ljubav koju čine djela, ispružene ruke i samilost, rekao je Papa u propovijedi, u kojoj je tamošnji narod usporedio s apostolima koji su također svakodnevni kruh zarađivali ribarenjem. Ova „laguna s pozlaćenim ribama”, kako ju nazivaju, bila je izvor života i blagoslov za brojne naraštaje, hraneći njihove snove i nade. I vi, poput apostola, poznajete snagu prirode i iskusili ste njezine udarce. Kao što su se oni suočili s olujom na jezeru, tako ste se i vi morali suočiti s teškim udarcem El Nina, čije su posljedice još uvijek vidljive u brojnim obiteljima, primijetio je Papa. Napomenuvši da takvi teški događaji često stavljaju u sumnju našu vjeru, Sveti Otac potaknuo je vjernike da se sjedine s Isusom. On poznaje boli i kušnje; On je prošao sve boli kako bi nas mogao pratiti u našima.
Osvrnuo se zatim na pročitani odlomak iz Matejeva evanđelja, na prispodobu o mudrim i ludim djevicama, te istaknuo da je u određenom trenutku svaka od njih pokazala što je ispunjavalo njezin život. Isto se događa i nama, rekao je. U određenim situacijama shvaćamo čime smo ispunili svoj život i koliko je važno ispuniti ga uljem koje nam omogućuje da upalimo svoje svjetiljke u brojnim trenucima tame i da pronađemo put kako bismo išli naprijed. Tako je u mračnom trenutku kada se pojavio El Nino, ova zemlja imala ulja solidarnosti i velikodušnosti koje su vas pokrenule. Bili ste žive baklje i osvijetlili ste put otvorenim i raspoloživim rukama kako biste ublažili bol, napomenuo je Sveti Otac te dodao da se duša zajednice mjeri po tomu kako se uspijeva sjediniti u suočavanju s teškim trenucima kako bi nadu održala živom. Takvim se ponašanjem daje najveće evanđeosko svjedočanstvo.
I druge oluje s razornim posljedicama mogu pogoditi život ljudi na ovim prostorima -organizirano nasilje i nesigurnost koje ono stvara; nedostatak mogućnosti za obrazovanje i rad, posebice među mladima, što ih priječi da izgrade svoju budućnost; nedostatak sigurnoga smještaja za brojne obitelji; kao i mnoge druge situacije koje štete uzajamnom povjerenju koje je prijeko potrebno za izgradnju mreže potpore i nade. Za suočavanje s takvim olujama nema boljeg rješenja od onoga iz Evanđelja, a zove se Isus Krist, istaknuo je papa Franjo te preporučio: Ispunjajte uvijek svoj život Evanđeljem. U Isusu imamo snagu Duha da ne prihvatimo kao normalno ono što nam šteti, ono što ukrućuje naš duh, i još gore, ono što nam oduzima nadu. U Isusu je Duh koji nas održava ujedinjenima kako bismo se uzajamno podupirali i suočavali s onim što želi uzeti ono najbolje iz naših obitelji. Bog nas u Isusu čini zajednicom vjernika sposobnom podupirati se. S Isusom će se duša ovoga naroda u Trujillu moći i dalje zvati „gradom vječnoga proljeća”, jer s Njim sve postaje prigoda za nadu, zaključio je papa Franjo.
Nakon kratkoga posjeta katedrali u Trujillu, gdje je položio cvijeće pred Marijin kip, Papa se u bogoslovnom sjemeništu susreo sa svećenicima, redovnicama, redovnicima i bogoslovima. Rekao im je da će njihova zvanja imati uvijek dvostruku dimenziju, korijenje u zemlji i srce na nebu. Iz sjećanja i vrlina rađa se vjera koja nas podržava u vremenu i povijesti kako bismo rasli i donosili plodove. Sjećanje na obećanje koje je Bog dao našim ocima, kada ostane živo među nama, uzrok je naše radosti. Upravo iz tog bogatstva sjećanja proizlaze vrline: radosna svijest o sebi, sjećanje na vrijeme vlastitog poziva i zarazna radost, rekao je Papa. Mi, Bogu posvećene osobe, nismo pozvani nadomjestiti Gospodina, niti svojim djelima, niti svojim poslanjem, niti nebrojenim aktivnostima koje moramo činiti. Jednostavno, od nas se traži da radimo zajedno s Gospodinom. Za borbu protiv napasti da se osjećamo previše važni treba naučiti smijati se samima sebi jer nam to daje duhovnu snagu da stanemo pred Gospodina s vlastitim ograničenjima, pogreškama i grijesima, ali i s vlastitim uspjesima i radošću zbog spoznaje da je On pored nas. Dvije „tablete” pritom jako pomažu: prva je razgovarati s Isusom, s Gospom i tražiti milost da budemo radosni zbog stvarne situacije, a druga je gledati se u ogledalu, ne narcistički, nego kao lijek – smijati se samom sebi i radovati se zbog spoznaje o sebi.
Citirajući Ivanovo evanđelje gdje se apostol prisjeća točnog vremena svojeg susreta s Isusom, papa Franjo pozvao je okupljene da se prisjećaju kada su bili taknuti Kristovim pogledom jer kada zaboravimo na to vrijeme, zaboravimo na svoje podrijetlo, na svoje korijene i gubeći te temeljne koordinate isključujemo najdragocjeniju stvar koju posvećena osoba može imati, a to je Gospodinov pogled. Dopustite da vas gleda, rekao je Papa i protumačio – poziv koji se ne može zaboraviti rađa se iz duboke, milosrdne ljubavi koja je taknula našu nutrinu da bismo išli služiti drugima poput Isusa Krista.
Božji narod ima njuh i zna razlikovati tko je bogat sjećanjem, a tko je izgubio sjećanje, naglasio je Sveti Otac. Ne zaboravite i nemojte prezirati jednostavnu vjeru svojeg naroda. Znajte prihvatiti, pratiti i poticati susret s Gospodinom. Nemojte biti profesionalci svetoga koji zaboravljaju na svoj narod odakle vas je doveo Gospodin. Nemojte izgubiti sjećanje i poštovanje prema onima koji su vas naučili moliti. Radost je najbolji znak da smo otkrili Mesiju, poručio je Papa okupljenom kleru.
Da bismo se suprotstavili ovom svijetu koji vodi u podijeljenost, zatvorenost i samoću, moramo biti tvorci i proroci u zajednici. One koji moraju upravljati molim da ne budu samodostatni, nastojte voditi brigu o svojoj braći, činite tako da im bude dobro, jer dobro je zarazno, rekao je Sveti Otac. Upozorio je okupljene da ne smiju pasti u zamku vlasti koja se pretvara u vlastodržje. Veliku pažnju moramo posvetiti dijalogu između mladih i starih svećenika. Treba nam dijalog među različitim generacijama koji obogaćuje jedne i druge osobito zbog onih koji su odmakli u godinama, zaključio je Papa.
Prije povratka u Limu predvodio je pobožnost u čast Blažene Djevice Marije povodom blagdana „Gospe od vrata”, osuđujući nasilje nad ženama. Pozvao je vjernike da u promicanju kulture milosrđa slijede Mariju kako nitko ne bi okrenuo svoj pogled pred trpljenjem braće. To je mjesto nazvao svetištem pod vedrim nebom, jer se tamo nalazi 35 slika i kipova donesenih s područja cijele pokrajine što potvrđuje veliku pučku pobožnost koja je bogatstvo svake kršćanske zajednice. Jezik ljubavi uvijek se najbolje izražava dijalektom, tako da Majku Božju ovdje nazivaju „mješanicom”, jer sve te slike podsjećaju na razne oblike nježnosti s kojom Bog želi biti uvijek blizu svakoga grada, sela, obitelji i blizu svakog čovjeka, rekao je Papa te istaknuo da milosrđe liječi srca. Osvrćući se potom na ulogu peruanskih žena, istaknuo je kako su one pokretač života i obitelji. Osudio je nasilje nad ženama i pozvao na suzbijanje ubojstava žena, jer ima previše nasilja preko kojeg se prelazi šutke, te zatražio da se uvedu zakoni i promiče kultura suzbijanja svih oblika nasilja. To je kultura milosrđa koja se temelji na susretu s drugima. Kultura u kojoj nitko ne promatra drugoga s ravnodušnošću niti skida pogled s braće u nevolji. Na taj se način vjernik predaje Marijinu srcu, majci koja nikada ne napušta svoju djecu.
Na povratku u Limu Papu je pred nuncijaturom dočekalo oko 30 bolesnika koje je onda primio izvan programa, te blagoslovio. Zatim se ponovno pojavio na balkonu i pozvao više stotina okupljenih da zajedno s njim mole za bolesne. Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je da je Papa primio i jedno dijete na respiratoru, izvan spomenute skupine bolesnika, koje je u nuncijaturu dovezeno u ambulantnom vozilu, te je zajedno sa zdravstvenim osobljem molio za njegovo ozdravljenje.