Zagreb, (IKA) – U organizaciji Odjela za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj od 29. rujna do 1. listopada održana je Druga međunarodna kroatološka konferencija. U sklopu glavne teme “Hrvati izvan Hrvatske” obrađeno je više podtema, među kojima i one koje dotiču povijesne teme vezane uz Hrvate izvan Hrvatske, književnost Hrvata izvan Hrvatske, predstavljanje hrvatskih znanstvenika i hrvatskih velikana izvan Hrvatske, potom hrvatske ustanove, nastavu hrvatskog jezika, kao i uopće jezik Hrvata izvan Hrvatske, socijalnu strukturu hrvatskoga iseljeništva, narodne običaje u autohtonim hrvatskim manjinskim zajednicama, pravni položaj Hrvata, političko djelovanje te pitanja vezana uz povratništvo. Predavanje “Karnerov prijevod nasljeduvanja Kristuševoga u kontekst hrvatskih prijevoda” održao je Alojz Jembrih s Hrvatskih studija. Predavač je podsjetio kako je glasovito djelo Tome Kempenca prvi na hrvatski preveo Marko Marulić. Od tada se to djelo prevodilo u 17., 18., 19. i 20. st. na hrvatski jezik za štokavsko i kajkavsko čitateljstvo. U predavanju Jembrih se posebno osvrnuo na prijevod što ga je učinio župnik Bizonje u zapadnoj Ugarskoj Jive Žigmund Karner 1812. godine. On je djelo priredio za tisak, no do toga nikada nije došlo. Georg Holzer s Fakulteta za filozofiju i kulturne znanosti Sveučilišta u Beču govorio je o temi “Primjeri gradišćanskohrvatskoga spričavanja iz muzeja u Novom Selu”. Spričavanja, prigodne pogrebne pjesme sastavljane su i otpjevane prema običaju koji se njegovao kod gradišćanskih i drugih Hrvata u prošlim stoljećima. Predavač je predstavio i komentirao građu iz muzeja u Novom Selu u sjevernom Gradišću. Davor Piskač s Hrvatskih studija govorio je o temi “Kulturalni aspekti Miloradićeva pjesništva”. Predavač je naglasio kako Miloradić kao čovjek visoke naobrazbe, filozof, matematičar, pjesnik u svojim pjesmama dorađuje svoje stavove prema kulturalnim specifičnostima unutar krugova u kojima djeluje. Napose ga zanima odnos kulture i religije, kulture i morala, te kulture i politike. U predavanju “Karaševski Hrvati i njihovi misionari u 17. i 18. stoljeću” Mijo Korade s Hrvatskih studija istaknuo je kako mjesto Karaševo i nekoliko susjednih naselja s hrvatskim stanovništvom u zapadnoj Rumunjskoj u 17. i 18. stoljeću nisu imali stalne župnike, niti redovnu pastoralnu skrb. Povremeni župnici, vizitatori i misionari često su se izmjenjivali, a najčešće su to bili franjevci, a kasnije isusovci. Ipak, iz njihovih zabilješki, pisama i izvješća mogu se pratiti statistički podaci u tim selima, kao i vjerski, i život uopće.
Bela Tonković iz Hrvatskog dokumentacijsko-istraživačkog centra iz Subotice održao je predavanje s temom “Franjevačka provincija Presvetoga Spasitelja u Mađarskoj: njezini članovi Hrvati i dušobrižništvo Hrvata za vrijeme turske vlasti 1552.-1696.”. Riječ je o provinciji koja je postojala od 1523. do 1900. godine, a nastala je na tradiciji Bosne Srebrene. Naime, 1447. godine mađarski se dio odvojio od Bosne Srebrene, te je osnovana nova vikarija, a 1523. u Mađarskoj osnovane su dvije nove provincije Svete Marije i Presvetog Spasitelja. Političke prilike prouzrokovale su velike demografske promjene, od kojih je predavač posebno istaknuo doseljavanje iz Dalmacije, Slavonije i Bosne tijekom 16. i 17 st., te je naglasio kako je provincija bila prožeta misionarskim duhom: prihvaćala je jezičnu raznolikost vjernika, te prilagođavala svoje pastoralno djelovanje. Među članovima provincije bilo je i Hrvata, a nastojalo se da franjevci djeluju na području svog materinjeg jezika. Također se poticalo učenje jezika doseljenika, te su se postavljali posebni propovjednici, ponekad i ispovjednici za hrvatski, slovački i njemački jezik.
Predavanje “Doprinos Miroslava Vuka Croate (1930-2005) hrvatskoj etnomuzikologiji” održala je Katarina Koprek s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U predavanju je bilo riječi o darovitosti Vuka u njegovim skladbama i obradama međimurskih pučkih popijevki za zborove duhovnoga i svjetovnoga sadržaja, te je posebno istaknut njegov rad na istraživanju narodnih, svjetovnih i crkvenih popjevaka Hrvata iz Gradišća.
Jadranka Galiot Kovačić iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture održala je predavanje “Petrovo u Hrtkovcima, Petrovo u Hrvatskoj – živi li tradicija u novim društvenim okolnostima?” U predavanju je naglasak stavljen na svetkovinu u Hrtkovcima, što je značila Hrtkovčanima, te kako se danas ona slavi u Hrtkovcima i u Hrvatskoj. Govoreći o tradiciji Petrova, istaknuto je kako je tijekom Domovinskog rata došlo do iseljavanja stanovništva u Hrvatsku, a mali broj Hrvata u Hrtkovcima nastavlja slaviti taj blagdan. Također, Hrtkovčani naseljeni u Hrvatskoj nastavljaju s proslavom Petrova. Tako se u zagrebačkoj župnoj crkvi Sv. Petra već nekoliko godina slavi misa za iseljene Hrtkovčane, a u mjestu Kula u blizini Požege u koje se 1992. godine iselilo šezdeset obitelji iz Hrtkovaca, izgrađena je crkva posvećena sv. Petru, te je u njoj prošle godine 29. lipnja slavljena prva misa.
I predavanje Roberta Hajszana iz Panonskog instituta u Pinkovcu (Austrija) “Hrvatski velikani u zapadnoj Mađarskoj – reformatori hrvatskoga jezika” dotaknulo je djelovanje vjerskih službenika. Tako je jedan od četiri velika reformatora bio župnik u Koljnofu Ivan Berlaković od kojega postoji tekst iz 1879. godine u kojem se zalaže za jezičnu obnovu među zapadnomađarskim Hrvatima.