Stara Gradiška, (IKA) – U Staroj Gradiški na blagdan zaštitnika župe sv. Mihaela Arkanđela, 29. rujna, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje u novoizgrađenoj crkvi. Uz biskupa u koncelebraciji su bili svećenici Novogradiškoga dekanata a među ostalima na misi su bili i načelnik Općine Velimir Paušić te članovi Općinskog vijeća. Želimo danas moliti da zlo koje se događalo u Staroj Gradiški, osobito u zatvoru nakon II. svjetskog rata i u nedavnom Domovinskom ratu, i sve teškoće koje trenutačno proživljavamo, ne odrede našu sudbinu, nego Isus Krist, pobjednik nad zlom i smrću, istaknuo je biskup u pozdravu na početku mise.
Biskup je u homiliji kazao kako nas određeni javni dužnosnici svakodnevno uvjeravaju da u Hrvatskoj nije dobro i da će biti bolje. Iz kojih mogućnosti, upitao se biskup i dodao kako se neki pomaci mogu ostvariti ljudskim nastojanjem, ali da ono što mi očekujemo nadilazi naše sposobnosti. Kazao je da nas današnji blagdan podsjeća da je Bog stvorio čovjeka i da je on u svom identitetu i u svim svojim nastojanjima duboko vezan za njega. Ujedno današnji blagdan nam stavlja pred oči, nastavio je biskup, da postoje i druga Božja stvorenja s kojima smo povezani, a posebno mjesto među njima imaju anđeli, duhovna bića najbliža Bogu koja stoje pred Bogom licem u lice i gledaju slavu njegovu. Njihovo je poslanje donositi Božju blizinu nama ljudima te nam trajno dozivati u svijest kako Bog želi iz svojih mogućnosti u nama ostvarivati ono što je naumio kad nas je stvorio. Stoga je silno tužno, spomenuo je biskup, kad mi sami ili netko drugi ograničimo naš osobni, obiteljski i narodni život samo na ljudsko. Biskup je podsjetio na svjedočanstvo Objave da je naše postojanje označeno zlom i smrću, povezano s djelovanjem pobunjenog anđela, Sotone koji se suprotstavlja Božjoj blizini te čovjeka trajno napastuje i uvjerava da je dobro biti daleko od Boga. Dodao je da naše svakodnevno iskustvo potvrđuje kako u Hrvatskoj pojedinci žive daleko od Boga, nastoje uvjeravati druge da im Bog ne treba, nagovaraju ih da oblikuju život po vlastitoj želji, zavode čovjeka da će biti velik kad isključi Boga iz svog života.
Biskup je podsjetio da ime Miha-el kao i imena drugih Arkanđela spominju Boga, hebrejski zvanog El, Elohim, te da Mihael u prijevodu znači “Tko kao Bog”. To znači da je anđeoski identitet ukorijenjen u Bogu te je Mihael u službi obrane Božje časti i jedinstvenosti i ujedno istinskog čovjekova dostojanstva i veličine. Što je čovjek, zapitao je, ako je daleko od Boga? Odgovorio je da smo i u tri prošlostoljetna totalitarna sustava imali prilike iskusiti sudbinu čovjeka odvojena od Boga. Nacizam, fašizam i komunizam, isključivši Boga postavili su mjerila u odnosu prema čovjeku po kojima ga se zbog ideoloških razloga moglo progoniti i ubijati. Spomenuo je kako i starogradiški zatvor svjedoči o brojnim svećenicima i drugim nedužnim ljudima progonjenima i zasužnjenima samo zato što su voljeli Boga i svoj narod. Pozvao je da slaveći sv. Mihaela u Staroj Gradiški obnovimo istinu kako smo u svojoj biti tako duboko povezani s Bogom da naš život ne može doseći puninu za kojom čeznemo, ako Boga isključimo iz svog djelovanja.
Na temelju evanđeoskog izvještaja biskup je istaknuo da se Božja blizina u svojoj punini očitovala u osobi i djelu Isusa Krista, Sina Očeva, koji je svojom ljubavlju na križu pobijedio smrt te da anđeli pomažu kako bi se to Isusovo djelo ostvarilo u nama te budemo jači od zla. Biskup je poželio da nas služenjem svetih anđela i u ovoj euharistiji snažno zahvati Isusova pobjeda nad smrću te da u Staroj Gradiški i u našoj domovini bude manje onih koji su žrtve zla. Na kraju svete mise biskup je čestitao svetkovinu svetog zaštitnika svim župljanima a dan Općine svim žiteljima Općine Stara Gradiška. Pozvao je okupljene da vole svoju Crkvu jer ih u njoj voli Bog.
Nakon misnog slavlja u općinskoj dvorani slijedila je svečana sjednica Općinskog vijeća na kojoj je biskupu Antunu Škvorčeviću uručena Povelja o počasnom građanstvu u Staroj Gradiški. U govoru biskup je zahvalio za iskazanu pažnju te istaknuo kako ga osobito pogađa činjenica da je Stara Gradiška tijekom pet stotina godina bila granica ili zatvor, mjesto u kojem je duh i duhovno bilo potisnuto a Crkva istjerana. Izrazio je radost što je Stara Gradiška postala slobodno mjesto i što je nakon šezdeset godina ponovno mogla biti izgrađena župna crkva da pomogne čovjeku u njegovu duhovnom rastu i slobodi. Jer, dodao je biskup, Hrvatska je velika onoliko koliko njezin čovjek raste iznutra i koliko je moćan duhom. Istaknuo je da je više puta bio zamoljen da bude počasnim građaninom nekog mjesta, ali je to redovito odbijao zbog toga što se po svom poslanju osjeća građaninom svake župe svoje biskupije, ali da Staru Gradišku nije želio odbiti upravo zbog njezine prošlosti te da njezinim župljanima želi i na taj način dati potporu u nastojanju oko duhovnog rasta, slobode i dostojanstva po povezanosti s Bogom. Općinskim službenicima zaželio je puno snage duha kako bi mogli još bolje promicati opće dobro.