Rovinj, (IKA) – Blagdan sv. Eufemije svečano je proslavljen 16. rujna u župi sv. Eufemije u Rovinju. Tradicionalno na slavlje osim brojnih vjernika iz svih dijelova Istre koji stižu kopnom, hodočasnici iz nešto sjevernijih priobalnih župa Vrsar, Funtana i Fuškulin stižu brodicama u pratnji svojih župnika. Misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Eufemije predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan uz sudjelovanje brojnih istarskih svećenika. Na početku mise biskupu je dobrodošlicu izrazio rovinjski župnik Milan Zgrablić.
Od kada je tijelo sv. Fume nošeno valovima zoru 13. srpnja 800. godine dočekalo u podnožju Rovinja, rijeke hodočasnika stoljećima ne prestaju dolaziti svetici u pohode, donoseći svoje molitve, prošnje i zahvale. Zašto je Bog odlučio da sveta Eufemija one olujne noći u praskozorje devetoga stoljeća kameni sarkofag sa svojim tijelom čudesno zaustavi baš na jednom otočiću u Jadranskome moru, baš u sjeni istarskoga poluotoka, na obalama Rovinja, zapitao se mons. Milovan na početku homilije. Svetica je svoje utočište našla baš u malenom mjestu koje nije resilo svjetsko blještavilo – tek šačica stanovnika, mahom ribarskih i težačkih obitelji, sa svojim kućicama i crkvicom. Ključ odgovora je u jednostavnosti, nastavio je biskup. Jednostavan život je onaj koji se živi u skladu s Božjim zapovijedima; neopterećen ovosvjetskim utezima: slavom, moći, bogatstvom. Možda se sarkofag s tijelom svetice zaustavljao na obalama nekih drugih gradova i mjesta, ali ga tamo nisu prepoznavali kao dar od Boga, jer vidici su im bili toliko pretrpani ovosvjetskim blještavilom da su oslijepili za prepoznavanje Božjega svjetla. Svetica je ne samo svojim životom nego i svojim dolaskom u našu sredinu pokazala kako slijediti Krista: ne uz pompu već u jednostavnosti vjere, kakvu samo iskrena djeca mogu čuvati, poput dječaka iz legende o njezinu dolasku. Danas zato moramo biti zahvalni onim malenim i vjernim koji su prije više od 1200 godina bili toliko jednostavni, toliko Božji, da su vidjeli dolazak njegova svjetla koje je nosila sv. Eufemija, izvukli ga iz mora i čuvali ga. Danas smo zahvalni svim naraštajima vjernika čija je jednostavnost, otvorenost za Boga, njihova vjernost, omogućila da sveta Eufemija ostane ovdje sve do danas, da pomogne oblikovati našu svakodnevicu Kristom nadahnutu. Mnoga su stoljeća prošla od vremena mučeništva sv. Eufemije no načelo je ostalo isto: odlučimo li slijediti Krista u svojem životu navući ćemo na sebe mržnju svijeta. I suprotno: odbacimo li Krista i vrednote koje proizlaze iz vjere, zlo će nam početi povlađivati, tapšati nas tobože dobrohotno, uvući nas u svoje strukture, zaslijepiti nas za otkrivanje dobra. Rekavši da je iskonska želja čovjekova živjeti u skladu s vrednotama kršćanske vjere razlog da se svake godine iznova u crkvi Sv. Eufemije obnavlja pokret otpora različitim zlima, traži svetičin zagovor u borbama svakodnevnog života u osobnim kušnjama, u obitelji, školi, na poslu, u suočavanju s bolestima i brojnim životnim nevoljama, biskup Milovan je nastavio: “Projekt zla da se ubije Boga u čovjeku i svih vrednota kojima Stvoritelj obasipa čovjekov život započinje uvijek s podcjenjivanjem, omalovažavanjem čovjeka. Cilj je toga izopačenog plana da se čovjek, kao plod neprocjenjive Božje ljubavi, počne osjećati bezvrijednim i kao radnik i kao učenik, i kao supruga, suprug, i kao otac, majka, dijete, kao građanin, kao svećenik, kao vjernik. Nismo li se s tim iskustvom svi susreli nebrojeno puta? Nisu li različiti ljudi i različite strukture najprije podcijenili naše dostojanstvo kako bi ostvarili neke svoje vizije ‘bolje budućnosti’? Sve to je tijekom svojega mučeništva doživjela i sv. Eufemija. Podcijenili su je. No, ona se unatoč tome nije dala uvući u taj začarani krug već je do kraja cijenila sebe kao dijete Božje. Bezbožnici bi rekli da joj se to nije isplatilo. No, Bogu hvala na njezinu svjedočanstvu, jer mi je danas gledamo vijencem besmrtnosti ovjenčanu i njezinu se zagovoru utječemo!”

I današnje okupljane oko sarkofaga s tijelom svete Eufemije svjedoči o golemoj milosti koju je Bog pokazao prema malenima, obilato ih nagrađujući i izlijevajući na njih svoje milosrđe, istaknuo je mons. Milovan, dodajući: “Uvijek su maleni izborili najveće pobjede zato što se nisu dali podvesti pod režime bezbožnoga svijeta. Zato ovdje rado pred Bogom priznajemo svoju malenost i tražimo snagu ojačane vjere u borbama koje nam predstoje.”

O svetoj Eufemiji, njezinu životu i čudesnom dolasku među nas govore nam legende. No, kao Kristovi vjernici, djeca Božja, dokle god je među nama onih koji kažu da je Isus Sin Božji, moći ćemo reći da smo i mi danas dio legende o ljubavi Božjoj očitovane po zagovoru sv. Fume! Svatko je ovdje došao sa svojim problemima, sa svojim životnim radostima i mukama, tražiti svetičin zagovor. Nismo ovdje došli po gotova rješenja za naše probleme, po detaljno izrađene projekte za uspjeh u životu. Jer znamo, jedno je dovoljno: ovdje smo došli tražiti svetičin zagovor da kroz život kročimo jednostavni i maleni, i uvijek vjerni Kristu, zaključio je biskup Milovan.
Nakon svečanog euharistijskog slavlja održan je tradicionalni ophod brojnih vjernika oko oltara sv. Eufemije.