Rijeka, (IKA) – U samostanu Majke Dobrog Savjeta u Rijeci održana je 13. siječnja duhovna obnova u sklopu tromjesečne Humanitarne akcije „Podijeli svoj kruh s beskućnikom”, kojoj je cilj prikupiti sredstava za nabavu hrane za korisnike Kuće utočišta, dnevnog centra za beskućnike i ostale osobe na rubu društva. U uvodnom dijelu brojne okupljene pozdravila je s. Veronika Mila Popić, voditeljica Kuće utočišta, i predstavila voditelja duhovne obnove, krčkog biskupa Ivicu Petanjka.
Naziv Humanitarne akcije „Podijeli svoj kruh s beskućnikom”, može se shvatiti kao molba, ili imperativ, zapovijed. Mi nismo danas ovdje kako bismo analizirali zašto je netko beskućnik, već polazimo od činjeničnog stanja: netko je siromah. Isus je rekao: Siromašne ćete uvijek imati uza sebe (Iv, 12, 8)”, oni su dio svakoga društva, istaknuo je na početku biskup Petanjak, ustvrdivši kako je ovaj poziv Humanitarne akcije veoma konkretan i kaže da ono što ja imam, nije samo moje, već da se i drugi imaju pravo time okoristiti, budući da je u mom kruhu sudjelovao i netko drugi, drugi imaju pravo na dio moga kruha. To znači odgovornost za društvo kao takvo i za svijet u kojem živimo. Svi beskućnici imaju za nas snažnu teološku poruku jer usmjeravaju naš život prema onome što je esencijalno, bitno, a to je da čovjek može biti čovjek i kada ima ono najmanje, a čovjek je i kada nema to malo. To znači da čovjek ima svoje dostojanstvo i kada nema krov nad glavom, ustvrdio je biskup Petanjak.
Istaknuo je zatim kako je Isus uvijek bio za drugoga i s drugim i upravo to jest smisao kršćanina – biti za i biti sa. Naš smisao je da se prinesemo za druge. Kada čovjek daje, on to mora osjetiti i na svojoj koži, treba ostaviti traga, kao i kod Isusa koji nakon uskrsnuća pokazuje svoje probodene ruke. Svaka ljubav, ako je prava, krvari i ostavlja rane, životom se plaća. To nam ukazuje na egzistencijalni razlog davanja – davanje ostavlja biljeg u našim životima kako bismo barem donekle mogli razumjeti drugoga čovjeka. Isus se stavlja u našu kožu, prosuđuje iz naše kože i gleda nas našim očima i zato kod Isusa nema osude. Ako slijedimo Isusov primjer – biti za drugoga, onda se ne smijemo bojati izložiti za drugoga. Time ćemo nadvladati ravnodušnost. Ovo današnje vrijeme od nas uistinu zahtijeva život po mjeri Isusa Krista, život po mjeri evanđelja i zapamtimo da je uvijek blaženije davati nego primati te dok budemo davali, imat ćemo, jer Bog ne daje tamo gdje ima, već tamo gdje nema, zaključio je biskup Petanjak.
U drugom dijelu duhovne obnove s. Veronika Mila Popić predstavila je djelatnosti Kuće utočišta i njen razvoj od centra za poludnevni boravak do dnevnog centra za sve ljude ugrožene siromaštvom. Uz sestre milosrdnice Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka, od 2017. godine program Kuće utočišta provodi Depaul Hrvatska koja je dio karitativne organizacije „Depaul International”. To je skupina karitativnih organizacija koje pomažu beskućnike i marginalizirane diljem svijeta u duhu karizme svetog Vinka Paulskog, koju žive sestre milosrdnice. Od siječnja ove godine, Kuća utočišta radi 12 sati dnevno. Usluge dnevnog centra, Kuće utočišta (obroci, higijena, stručno savjetovanje, razni edukativni sadržaji) dnevno koristi osamdesetak osoba i u tijeku je opremanje novih prostorija. Potrebno je hoditi s drugim čovjekom, razumjeti drugoga i biti mu blizu. Sve situacije koje svakodnevno osluškujemo, omogućuju nam nove načine djelovanja. Želimo postati mjesto koje će čovjeku koji traži pomoć, omogućiti svaku vrstu pomoći i usmjerenja prema samostalnom životu, poručila je s. Veronika Mila Popić i pozvala okupljene na razgledavanje prostorija Kuće utočišta.
Uslijedila je molitva krunice u kapeli Sv. Josipa i potom slavlje euharistije kojom je zaključena duhovna obnova.