Sisak, (IKA) – “Bez ljubavi svi su ljudski križevi, bez obzira na količinu patnje, besmisleni i nekorisni. Samo je Kristov križ spasonosan, i samo ako svoj s Njime nosimo i naši nas križevi spašavaju. Samo dragovoljno prihvaćanje križa spašava. Naš križ danas je dragovoljno prihvaćanje odgovornosti, ono od čega svi bježimo, odgovornosti za svoj život, za obitelj, za prijatelje, za djecu, za župnu zajednicu, za Crkvu, odgovornosti za domovinu. I tko god prihvati odgovornost, stavlja na svoja leđa teret križa, neminovno dolazi do sukoba mišljenja a doći će i na zub javnosti, ali jedino tako se čine pomaci, jedino tako odrasta čovjek i razvija se društvo i Crkva”, kazao je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski na misnom slavlju u srijedu 14. rujna, u povodu proslave zaštitnika župe i katedrale Uzvišenja svetog Križa u Sisku.
Na početku misnog slavlja uime sisačkog klera i okupljenih vjernika riječi pozdrava i dobrodošlice predvoditelju slavlja biskupu Gorskom uputio je sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji s dvadesetak svećenika i uime sisačkog biskupa u znak zahvale za vođenje misnog slavlja katedralni župnik mr. Antun Sente predao je biskupu Gorskom sliku raspetog Krista, rad akademskog slikara Alema Biočića.
U homiliji biskup Gorski kazao je kako je mnogo raznih teoloških, egzistencijalnih, filozofskih pristupa Kristovu križu i pokušaja tumačenja i davanja smisla, no jedno je sigurno, pred tajnom patnje, i Isusove i ljudske, mi ostajemo bez riječi. “Svakog dana stojimo pred znakom križa, pred Isusovim i našim križem s mnogo više pitanja nego što imamo odgovora. Stojimo pred činjenicom da je Isus na njemu umro strašnom smrću u kojoj prepoznajemo neshvatljivi čin Božje ljubavi. Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao i za njega i za njegovo spasenje”, kazao je biskup te dodao: “Pred tom činjenicom stojimo u šutnji, potreseni. Može li se nekome više iskazati poštovanje i ljubav, nego kada život svoj položi za svoje prijatelje? Može li čovjek više za čovjeka učiniti nego kada život svoj daruje za svoje bližnje unutar obitelji, za svoju domovinu, za svoju zemlju, za vrijednosti koje nadilaze ovozemaljska shvaćanja i težnje? Netko je već za nas umro. Ta činjenica, svijest da je netko već za mene umro, položio život da bih ja živio, treba doprijeti nekako i do dubine našeg srca. Isus naime reče: Više vas ne zovem slugama nego prijateljima. A On je za prijatelje dao – život. Ta Bog, kako nam Pismo kaže, nije poslao svoga Sina na svijet da On osudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu”. “No, ni Kristov ni naš križ nemaju nikakvog smisla ako sve samo na križu završava. To bi bio bolesni mazohizam da čovjek sam za sebe želi trpljenje. Kristov i naš križ imaju smisla samo ako slijedi uskrsnuće. I tu je snaga križa, ne u smrti, nego u životu koji iz njega proizlazi”, kazao je biskup Gorski okupljenom mnoštvu, među kojima su bili kandidati za prvu pričest i za sakrament potvrde te brojni vjernici.
Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sisački bogoslovi, katedralni ministranti, zajednica čitača kao i Biskupijski zbor pod ravnanjem profesorice crkvene glazbe Jelene Blašković dok ih je za orguljama pratila Marijana Boček.
Nakon mise, slavlje u obiteljskom ozračju nastavilo se u dvorištu Pastoralnog centra uz kolače i piće koje su pripremili župljani i župa.