Istina je prava novost.

Svetkovina Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu

Petrovaradin, (IKA) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup Đuro Gašparović 14. rujna proslavljena je svetkovina Uzvišenja sv. Križa u župi Petrovaradin. U koncelebraciji su bili svećenici Srijemske biskupije te svećenici iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije. Domaćin slavlja župnik Stjepan Barišić izrazio je dobrodošlicu biskupu, svećenicima i okupljenim vjernicima. U propovijedi biskup Gašparović istaknuo je kako je “čovjek u svojoj sebičnosti i neposluhu prema Bogu preokrenuo red stvari, nametnuo im je drugi smisao i umjesto da sve stvoreno upotrebljava da bi slavio i hvalio Boga, on to koristi za svoje sebične ciljeve. Nastao je nered u samome čovjeku, nered u odnosu čovjeka s prirodom i prekinute su veze s Bogom. Zato Bog želi, a čovjek mora svemu stvorenomu vratiti osnovni smisao i osnovno usmjerenje. To Bog Otac čini po Bogu i Čovjeku Isusu Kristu koji je raspet na križ. A Isus je uzdignut na križ da spašava i da bolje vidi sve one koje spašava, da sve privuče k sebi, da unese red u čovjeka.”
Biskup Gašparović završio je homiliju riječima: “Gledao je s križa Isus i nas. U svom životu možemo napustiti Isusa ili biti s njime, pa i uz križ. Možemo se pridružiti onima kojima je pod križem bilo dosadno pa su se kockali. Ne znamo jesu li prokockali svoj život. No, možemo biti i s onima koji su vjerom gledali križ i otkrivali tko je taj koji je ponio naše bolesti, koji je naše boli uzeo na se. Tko je taj koga za naše grijehe probodoše, za naše opačine satrše. Gledajmo i čitajmo u čijem to Srcu gori vatra božanske ljubavi i komu je to teško sve dok ta vatra Duha Svetoga ne zapali čitav svijet. Bog je ljubio svijet i zato ide u susret čovjeku da ga pridigne a ne da ga osudi. Ljubav, razumijevanje i služenje, a ne osuđivanje i odbacivanje, čine život ljepšim i vrednijim. Do kraja biti sluga drugima; ako je potrebno, i poniziti se iznad svake mjere, samo da spasimo svoje životne suputnike. To je Krist ostvario u punini. I mi smo pozvani da ‘uzmemo svoj križ’, dio svoje odgovornosti. Razmišljajući danas o svetom križu molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, za starije osobe, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom. Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje.”
Nakon blagoslova i završne pjesme ispred oltara svećenici i vjernici su pristupali ljubljenju moći Kristova križa.