Zaton, (IKA) – Misa zadušnica i sprovodni obredi za don Ivu Barešu, preminulog svećenika Šibenske biskupije, održani su u ponedjeljak 12. rujna u crkvi Svetog Jurja u Zatonu. Pokop je obavljen na mjesnom groblju. Obrede je predvodio šibenski biskup Ante Ivas zajedno s tridesetak svećenika. “Dragi don Ive, slaveći ovu zahvalnu sprovodnu misu, istu onu misu, koju si ti kroz svoje 73 godine svećeništva, slavio više od 26.500 puta, zahvaljujemo Bogu za dobar boj koji si hrabro vojevao za Božje djelo među ljudima u našoj biskupiji šibenskoj, napose ovdje u ovoj našoj župi koja je u Zatonu. Za sve dobre plodove koji su nikli i izrasli iz tvoga sijanja Božje riječi, Bogu zahvaljujemo”, istaknuo je u homiliji biskup Ivas.
Uime svećenika Šibenske biskupije od preminulog subrata oprostio se umirovljeni svećenik don Frane Šimat, podsjetivši na njegov životni put. Don Ive je rođen na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1913. g. u Vodicama. Nakon završenih teoloških studija prima sveti red svećeništva, i biskup mu potom povjerava 1938. g. župu Zaton u kojoj ostaje do svoga umirovljenja 1992. g. – dakle, pune 54 godine. Najteže razdoblje za župu Zaton, kako je u uvodu svoje “Kronike” zapisao don Ive, bilo je vrijeme od 1942. do 1992.g., a to znači kroz čitavo vrijeme njegova župnikovanja.
Istaknuvši kako je pokojnik bio dobri pastir povjerenog mu stada, vlč. Šimat posebno je istaknuo kako je don Ive posvetio veliku brigu djeci i mladima. U vrijeme potpune osiromašenosti, on gradi vjeronaučnu dvoranu, vjerno se drži rasporeda vjeronauka za pojedine grupe; nakon vjeronauka daje repeticije djeci, posebno u matematici; upotrebljava nova moderna sredstva prateći katehetsku literaturu u Crkvi. Izdaje, prvi u biskupiji, župni list.
Svoju pastirsku brigu don Ive pokazuje za čitavog čovjeka, za njegovu dušu, ali i tijelo: zato organizira u tijeku II. svjetskog rata vađene brašna iz potopljenog njemačkog broda i priskače u pomoć gladnima; podjeljuje žalost sa zaplakanima. Za vrijeme Domovinskog rata preko Caritasa pomaže ugroženima; petnaestak zatonskih studenata prati, podržava na fakultetskom studiju sa svojom poticajnom riječju, ali i financijski. Od 1992. g. kao umirovljenik živi u Svećeničkom domu u Šibeniku. Kad je granatirana sjemenišna kapela u Domovinskoj ratu, on prvi zalazi u ruševinu i sabire i spašava Presveto. Bio je na raspolaganja braći svećenicima za ispovijed, prati život Crkve, dok su mu to snage omogućavale, podsjetio je vlč. Šimat, zaključivši: “Zagledavši se, makar i površno, u svećenički život našeg pokojnika, ostajemo zadivljeni kako Bog zna preko slabašnih ljudskih snaga i uza sve ljudske slabosti, činiti velika djela”.