Subotica, (IKA) – “Radostan sam što u ovoj kolijevci Dužijance mogu posvjedočiti: Bog voli Dužijancu. Svjedoči o tom ovaj prekrasni dan koji ali i sve ono čime nas je ove godine obdario. Ovogodišnja žetva i urod bili su buno obilniji nego li prethodnih godina. Sva mjesta koja slave Dužijancu očuvao je on nevremena i grada. Doista, Bog voli našu Dužijancu. Ovogodišnje slavlje obilježava i početak novoga stoljeća Dužijance, jer slaveći stotu obljetnicu Dužijance slavimo zapravo sto prvu Dužijancu”, rekao je 14. kolovoza, mons. Andrija Anišić koji je iz kolijevke Dužijance župe sv. Roka ispratio predvoditelje ovogodišnje Dužijance, bandašicu Đurđu Sudarević i bandaša Petra Gakovića, malu bandašicu Katarinu Piuković i malog bandaša Luku Skenderovića, pratioce bandaša i bandašice kao i bandaše i bandašice iz Tavankuta, Žednika, Đurđina, Bajmoka, Male Bosne, Ljutova, Sombora i Svetozara Miletića koji su predvođeni “Kerskim kraljicama” u povorci s tridesetak konjanika krenuli put subotičke katedrale.
Misno slavlje predslavio je gost Dužijance zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zajedno sa skopskim biskupom Kirom Stojanovim, domaćim biskupom Ivanom Penzesom, katedralnim župnikom mons. Stjepanom Beretićem te svećenicima Subotičke biskupije. Okupljeno mnoštvo vjernika, uzvanike i sve nazočne pozdravio je domaći biskup poželjevši da sve oko oltara okupi jedinstvena misao zahvalnosti za kruh svagdašnji i zahvalnost marljivosti i radinosti naših ljudi, koji su Dužijancom oduvijek htjeli izraziti združeno značenje suradnje Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom. Među brojnim gostima Dužijance bili uglednici iz političkoga, diplomatskoga i kulturnog života.

Govoreći o jubilarnom slavlju Dužijance, kardinal Bozanić rekao je kako nam ono govori o kruhu kao plodu Božjega dara i ljudskoga rada, o vjerničkoj zahvalnosti Bogu za plodove žetve. “Dužijanca je društveno i narodno slavlje, međutim, ona je u svom temelju duboko vjersko slavlje. Ona je nastala u duši i srcu koje je željelo očitovati svoju zahvalnost Bogu za plodove žetve. Svaka misa, svaka euharistija je molitva hvale i zahvale Bogu po Isusu Kristu u Duhu Svetom”, rekao je kardinal. Istaknuvši da je tijekom proteklih sto godina slavlje Dužijance trebalo izdržati i nesporazume, zabrane i prijetnje, kardinal je rekao kako u vjernosti i povezanosti s Bogom živi istina do koje ne može doprijeti ni jedna vanjska zabrana, nasilje nad savjestima ili neistina pretočena u zemaljsku ideologiju. “Biti nenavezan na zemaljsko, zbunjivalo je, zbunjuje i zbunjivat će svaku zemaljsku silu. Takav je stav vodio kršćane pred silnike, a ponižavanja, ne odstupanja od istine i mučenička smrt, samo su pojačavali snagu govora euharistije i uskrsnuća”, naznačio je propovjednik.
“Ova subotička euharistija o stotoj proslavi Dužijance, poziv je svima nama na dosljednost kršćanskoga života u svakidašnjici, na poštivanje nedjelje kao dana Gospodnjega”, rekao je kardinal. Govoreći nadalje o euharistiji, pojasnio je kako nas upravo ona pita o svagdašnjim izborima, od onih najsloženijih kao što je otajstvo života, do svakidašnjih i najjednostavnijih navika pred koje možda nikada nisam stavio svjetlo evanđelja i euharistije. Pred drugima, ali i pred nama samima, kada će se naći osobni probitak koji je nepošten, euharistija govori jezikom koji odbacuje sebičnost. Pred svakim tko će htjeti posegnuti za životima mladih i djece, nudeći im odgoj koji proturječi istini euharistije, ona poučava poniznosti i jasnoći u našoj odgovornosti. Pred onima koji će Crkvu gurati na margine društva, euharistija će progovoriti zajedništvom ljudi koji su našli istinu svoga života, i koji javno svjedoče da bez euharistije, bez dana Gospodnjega, ne mogu osmisliti svoj život.
“Kad je riječ o identitetu, temeljno pitanje nije tko sam nego zapravo komu pripadam. Nitko od nas nije otok i svi smo mi nakalemljeni na neki trs iz kojega crpimo životne sokove. U prvom redu za nas je to Isus Krist. Zajedništvo s Kristom uključuje još jednu bitnu odrednicu našega identiteta a to je Crkva, naznačio je kardinal, dodajući da smo, ako smo sjedinjeni s Kristom, nužno u zajedništvu s braćom i sestrama koji su isto tako jedno s Njime. Svaki je krštenik pozvan živjeti po uzoru na Krista i Njega donositi drugima primjerom i naviještanjem. Vjera nikako ne može biti privatna stvar pojedinca, kako su nas uporno uvjeravali u doba komunizma”, rekao je zagrebački nadbiskup.
“Osim pripadanja Kristu i Crkvi, svatko od nas je ukorijenjen i u konkretni narod. Slikovito je to, aludirajući na prve stranice Biblije, izrazio jedan hrvatski teolog i pjesnik, rekavši kako je svaki čovjek stvoren od zemlje, ali od one zemlje na kojoj je rođen. Svi smo mi dio jednoga naroda, koji ima svoj jezik, tradiciju, baštinu koju su nam namrli naši pređi. Ovdje u Subotici, u Bačkoj, i Dužijanca predstavlja hrvatsku tradiciju, to bogatstvo duha vaših predaka. Nedavni je rat zatrovao mnoge odnose, ali mi vjernici ne želimo tu stati i s time se pomiriti. U Bačkoj ekumenizam, ekumenski susreti i slavlja put je na kojem treba postojano ustrajati. Želimo liječiti rane, ići jedan drugome ususret, širiti obzorje povjerenja, dobrote i uzajamnoga poštivanja. U tom poštivanju drugoga, važno je biti svjestan i vlastitoga identiteta i pripadnosti vlastitom narodu, njegujući zdrav ponos koji se ne postavlja oholo iznad drugih. Trebamo promicati zdravo rodoljublje i domoljublje koje ne isključuje i ne ugrožava nikoga, kao i zdravo samopouzdanje koje u slobodi mirno očituje tko je, što i komu pripada. To vrijedi za sve hrvatske vjernike na ovoj zemlji, jer će teško poštivati drugoga onaj koji sebe ne prepoznaje”, zaključio je kardinal Bozanić.

U prinosu darova prinesena je, uz plodove zemlje, vino i kruh, i “kruna” ovogodišnje Dužijance koju je izradila slamarka Jozefina Skenderović, a okolni bandaši i bandašice prinijeli su na oltar slike i simbole svojih dužijanca. Pjevanje na misnom slavlju predvodili su združeni subotički zborovi uz pratnju orkestra pod ravnanjem Miroslava Stantića, i glazbenu pratnju mr. Kornelija Vizina.
Nakon misnoga slavlja formirana na povorka u kojoj je ove godine sudjelovalo mnoštvo mladih i djece odjevenih u tradicionalnu bunjevačku nošnju. Nazočnima su svoje nošnje, ples i glazbu predstavila kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, Mađarske, Makedonije, Grčke, Austrije. U povorci su bili i svi živući bandaši i bandašice u proteklih stotinu godina, među kojima je bila i najstarija živuća bandašica Roza Vukov s Dužijance iz davne 1946. godine, kao i Mate Dulić i Vita Skenderović koji su bili jubilarni 50. bandaški par 1961 godine.

Bandašica Đurđa uručila je gradonačelniku Saši Vučiniću kruh ispečen od novoga brašna. Zahvaljujući na primljenom kruhu kojega je pokazao na sve četiri strane grada, gradonačelnik je istaknuo kako Dužijanca u sebi nosi vrednote koje moraju trajati i crtu zajedništva. “Vojvođani nikada i nisu tražili da im se nešto daruje, nego su uvijek tražili šansu da u miru vrijedno rade, pošteno žive i da svojim radom stječu egzistenciju za sebe i svoju obitelj. Dužijanca svjedoči o odnosu čovjeka ravnice prema Bogu. O odnosu kojega odlikuje skromnost i smjernost, te odsustvo bahatosti i pohlepe, koja prijeti razoriti svijet. Dužijanca oslikava svu ljepotu, bogatstvo i raznolikost Subotice, Bačke, Vojvodine”, rekao je obraćajući se nazočnima predsjednik Vlade AP Vojvodine dr. Bojan Pajtić.

U poslijepodnevnim satima na “Kerskom groblju” bandaš i bandašica su položili vijenac od pšenice i cvijeće na grob mons. Blaška Rajića, utemeljitelja crkvene Dužijance. Navečer je na glavnom gradskom trgu održano Bandašicino kolo. Obraćajući se mladima, skopski biskup Kiro Stojanov rekao je kako njihov život, rad i zabava, pripadaju njihovom vremenu – našem vremenu. U svakom segmentu svoga života, unosite mladenački elan, optimizam i vjeru, da se uvijek može i više i bolje. Preuzimate polako, veliku odgovornost za društvo i Crkvu. Obnovljeni snagom zajedništva, postanite graditelji novoga svijeta – drukčijeg svijeta, koji je utemeljen na istini, na pravdi, na solidarnosti, na ljubavi”, zaključio je biskup Stojanov.