Zavalje, (IKA) – Župa Sv. Franje Asiškog jedina je župa Gospićko-senjske biskupije ali i svih hrvatskih biskupija koja se ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske već susjedne Bosne i Hercegovine. Nakon 2. svjetskog rata naselja Zavalje, Baljevac, Međudražje Veliki i Mali Skočaj ostali su izvan kotara Korenice u kotaru Bihać. Povijesna nepravda nije ispravljena niti stvaranjem samostalne Hrvatske tako da Slunjski dekanat ima i dalje župu u susjednoj državi.
Misu je u Zavalju u subotu 13. kolovoza predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju mjesnog župnika Mile Ivančića, župnika i dekana Slunjskog Mile Pecića, župnika Bihaća fra Ivice Matića, župnika Cetingrada mons. Marijana Ožure te župnika Ćuntića i Hrastovice fra Petra Žagara.
Biskup je u homiliji govorio o Majci Božjoj kao početku boljeg svijeta. “Svi bismo željeli bolji svijet od onoga u kojem živimo. Svijet se trudi da stvori takav poredak u kojemu bi bilo svima dobro. Postojale su razne formule kroz povijest. No nije se dogodilo da su one bile pravedne prema svima. Poruka Crkve je: potrebno je uvijek raditi na tome, radovati se svakome napretku, ali uz to valja biti svjestan da tako nešto neće biti ostvareno na svijetu samo snagom svjetovne moći i mudrosti. Bolji svijet se ne može izgrađivati bez Boga i protiv njega. U novije vrijeme često se ističe kako je Marija početak boljega svijeta. O tome nam govori i današnje evanđelje. Marija kreće na put kada je doznala da je Elizabeti potrebna pomoć. Motivacija za rad je onaj potrebni kraj tebe. Ne moćni! Bolji svijet je onaj u kojemu se bolje brani i štiti nevinoga, slaboga, staroga i nemoćnoga, u kojemu se stoji iza slabijega. Idući tim putem, Marija je postala velika. Čovjek će svoju pravu mjeru postići u vječnosti (nebu). Ona je to postigla. Zdravo tijelo je ono u kojemu svi dijelovi pomažu najslabije. Tom novom boljem svijetu temelje je postavio Isus Krist. On ga je naviještao. On je radi nas i radi našega spasenja postao čovjekom. Nije krenuo s pozicije jakoga i moćnoga, niti je ikome to preporučio. To je uvijek velika opasnost jer takvi lako postanu slijepi za prave vrjednote. Prava veličina nije ako si jak u moći i bogatstvu, nego u dobru, ako imaš osjećaj za pravdu i istinu. Kada je Isus naviještao taj bolji svijet, naišao je na oporbu upravo u takvima. Oni su poslali stražare da ga uhite. No kada su se stražari vratili neobavljena posla izvijestiše naredbodavce da ‘tako nije nitko nikada govorio’. Na to im glavari odgovoriše: ‘Zar ste se u vi dali zavesti. Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne poznaje Zakona – to je prokleto!’ Za koga bi oni stvarali bolji svijet? Očito za sebe, a ne za svjetinu. Oni su za takav svijet koji bi bolji za njih a ne za narod. Isus nije došao da bolji svijet stvara za sebe, nego upravo za narod. Ušao je u narod i naviještao. Znao je da valja biti u narodu, s narodom. Onaj kojega narod ne zanima kao farizeje nego sam želi narod koristiti za neke svoje ciljeve, taj nije u stanju pripremati bolji svijet za narod. Prigodom propovijedanja Isusova vidimo da se stvara dva naroda: onaj farizejski i onaj Isusov. Od prvih je nastala Crkva koja i danas djeluje, koja je uvijek bila uz narod s istim zadacima koje je postavio njezin utemeljitelj. No i farizeji imaju svoje sljedbenike. Crkva je dobila zadatak da bude glasnik i svjedok toga boljega svijeta. Ona u svijet unosi tu novost koja je s Kristom započela, a čiji je početak Marija. Dobro je da se Crkva prilagodi svijetu u smislu da ga upozna kako bi mu mogla pomoći, da vidi što je dobro a što ne valja. Opasno je pak ako svijet nametne Crkvi svoj način razmišljanja, ako kroz pukotine prodire duh ovoga svijeta u Crkvu, pa se iz njezina rada ne prepoznaje briga za više, evanđeoske vrednote. Očito je da je taj duh imao uvijek utjecaja, ali kada bi on prevladao u Crkvi, onda je ona suvišna. ‘Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?’ Zato se ona treba uvijek pitati: za koje se to vrednote zalaže, koju to poruku ovim ili onim činom prenosi svijetu? Ako je ne prenosi onu Kristovu, zakazuje”, poručio je biskup Bogović u homiliji u Zavalju.