Subotica, (IKA) – Književnom večeri Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” u srijedu 10. kolovoza započelo je središnje slavlje stote obljetnice Dužijance.
Pozdravljajući brojnu publiku u Hrvatskom kulturnom centru “Bunjevačko kolo” predsjedavajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović je rekao: “Večeras naš Institut želi ‘podvoriti’ svoj narod skromnim programom sa željom da se ponajprije obogatimo, nadahnemo i družimo. Kako je iza nas jedno stoljeće događaja Dužijance, koja je imala svoju vlastitu putanju – valovitu kao i sve stvari u povijesti – želimo večeras pogledati u vrhunce, da bismo se lakše ponovno otisnuli od obale i zaplovili u novo stoljeće Dužijance”.
Na književnoj večeri predavanje na temu “Blaško Rajić i Dužijanca” uz prikazivanje prigodnih fotografija iz života Blaška Rajića i povijesti Dužijance, održao je mr. Andrija Anišić, župnik župe Sv. Roka koja je “kolijevka” jer je u njoj 1911. godine proslavljena prva Dužijanca u crkvi. U svom izlaganju, mr. Anišić je podsjetio da je Dužijanca vjekovni običaj Hrvata Bunjevaca u Bačkoj. Stoljećima je slavljena u obiteljima nakon završetka žetve (“risa”) kao zahvala Bogu za obavljeni naporni posao koji je značio da će biti kruha svagdašnjega. To slavlje obiteljske Dužijance sastojalo se od prigodnog obreda kojim je “bandaš” – predvoditelj žetelaca (risara) izvijestio gazdu salaša da je “ris” gotov te o tome koliko je bilo snopova žita koji su bili složeni u tzv. “krstine”. Slijedila je molitva zahvale Bogu te svečani ručak i veselje koje su često pratili i tamburaši. Župnik Blaško Rajić je 1911. godine u suradnji s “Katoličkim divojačkim društvom” to obiteljsko slavlje prenio u crkvu. “Kao da je čuo poticaj Duha Svetoga koji mu je govorio: drago mi je kad ljudi zahvaljuju na njivi i u svojim obiteljima ali znaš da mi je najdraže kad mi zahvaljuju u mom domu, u crkvi i to svetom misom”, rekao je predavač. I tako je počelo i tako traje sve do danas već punih stotinu godina.
U drugom predavanju Naco Zelić, sin bačke ravnice, koji godinama živi i radi u Zagrebu, govorio je o tzv. “gradskoj Dužijanci” koja se počela slaviti u Subotici 1968. godine. Tada je skupina intelektualaca Hrvata Bunjevaca među kojima je bio i on organizirala tzv. “Gradsku Dužijancu”. Tada su oživljeni mnogi narodni običaji Hrvata Bunjevaca i održane brojne manifestacije kulturnog i zabavnog sadržaja. Predavač se prisjetio tih godina kao i svih zaslužnih ljudi iz tadašnjeg Organizacijskog odbora. Zelić je svoje predavanja održao uz prikazivanje pojedinih filmskih zapisa slavlja Dužijanci od 1968 do 1971. godine. Ta Dužijanca je održavana neovisno o slavlju crkvene Dužijance budući da je tada suradnja Crkve i ostalih kulturnih udruga bila zabranjena. Takvo slavlje Dužijance prestalo je, nažalost, s gušenjem “hrvatskog proljeća” kada su svi svjesni Hrvati Bunjevci bili izbačeni iz organizacijskog odbora a slavlje Dužijance je svedeno na promociju komunističkog režima, zaključio je predavač.
U programu su nastupili kao “jedna bunjevačka obitelj” Zoltan i Emina Baka te Bernadica i Zdenko Ivanković odjeveni u bunjevačku narodnu nošnju. Oni su pročitali recital “Molitva jedne obitelji na Dužijancu” Jakova Kujundžića a najbolji recitator Hrvatske čitaonice Ivan Kovač pročitao je pjesmu Alekse Kokića “Ponosu mirisnih njiva”.
U završnom dijelu večeri dr. Andrija Kopilović uručio je nagrade Instituta za 2011. godinu. Prvu nagradu je dobio Naco Zelić za svoj veliki doprinos slavlju Dužijance kao i cjelokupnoj kulturi bačkih Hrvata. Drugu nagradu dobila je obitelj Grge i Dominike Piuković s njihovo četvero djece i njihovim obiteljima bez kojih je slavlje Dužijance nezamislivo, budući da aktivno sudjeluju u mnogim manifestacijama vezanim za Dužijancu. Treću nagradu već desetak godina Institut dodjeljuje jednoj brojnoj obitelji Hrvata Bunjevaca, budući da su takve obitelji najbolje jamstvo budućnosti Dužijance. Ove godine tu nagradu je dobila obitelj Aleksandra i Sandre Vuković iz Male Bosne koji imaju četvero djece.
Alojzije Stantić, predsjednik Komisije za dodjelu nagrade aranžerima izloga proglasio je ovogodišnji najljepši izlog za Dužijancu.
Voditeljica večeri bila je Katarina Čeliković, djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Ona je podsjetila okupljene da se ove godine slavi i nekoliko značajnih obljetnica bačkih Hrvata: 60. obljetnica smrti Blaška Rajića, 25. obljetnica smrti kompozitora Milana Asića i 10. obljetnica prof. Bele Gabrića
Glazbene točke na Književnoj večeri izveo je katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.
U sklopu slavlja Dužijance Organizacijski odbor Dužijance i HKC “Bunjevačko kolo” objavili su knjige Alojzija Stantića “Ris i obiteljska Dužijanca”, Laze Vojnić Hajduka “Obiteljska dužijanca bunjevačkih Hrvata u subotičkom kraju” te knjigu Marinka Piukovića “Blago iz dolafa” – fotomonografiju o bunjevačkoj nošnji subotičkog kraja.