Istina je prava novost.

Franjevačko slavlje na Visovcu

U svečanom obredu u franjevački novicijat ušla su osmorica, a prve zavjete položila četvorica novaka

Visovac, (IKA) – U samostanskoj crkvi Majke od milosti na otočiću Visovcu na Krki u subotu 9. srpnja u novicijat su primljena osmorica, a prve zavjete položila su četvorica novaka. Obrede i euharistijsko slavlje predvodio je dr. fra Željko Tolić, provincijal splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u koncelebraciji s 42 svećenika. Uvodeći u slavlje, domeštar novaka fra Eduard Sokol obratio se novacima kazavši kako je tim mladim ljudima, da bi ustrajali na putu kojim su danas krenuli i da bi mogli ispuniti obećanja koja će danas i javno dati, uz njihova nastojanja i Božju pomoć, potreban biti i primjer redovničkog života braće. Nakon što je domeštar prozvao kandidate, slijedio je obred oblačenja, a provincijal ih je potaknuo da “odjeću kušnje odjenu s radošću, te nauče s ljubavlju i veselo na sebe uzeti jaram Gospodinov i tako savršeno nasljedovati Krista – po uzoru siromašnog i poniznog sv. Franje – ljubitelja križa”.
Obred oblačenja završio je blagoslovom sv. Franje kojim je provincijal molio za novake da zagovorima blažene i bezgrešne Djevice Marije i serafskog oca nauče iskreno i čisto ispovijedati, žarko moliti, dolično živjeti, ponizno slušati, čuvati čistoću srca i tijela, revnovati za sveto siromaštvo i čeznuti za vrhuncem svakog savršenstva. Tekst iz životopisa sv. oca Franje Tome Čelanskoga pročitao je Kristijan Radas, a meštar fra Jure blagoslovio je habite i pasce koje su novaci obukli uz pomoć starije braće.
Habite su obukli: Ivan Đuzel, Imotski, Ivan Grubišić, Trilj, Jerko Kolovrat, Imotski, Petar Komljenović, Sindelfingen, Dejan Međugorac, Knin, Ante Prološčić, Klis, Kristijan Radas, Vodice, i Milan Sladoja, Sinj. Na početku euharistijskog slavlja provincijal je napomenuo kako su tom mjestu upravo ovih dana, trojica braće – visovački gvardijan fra Mate Gverić, meštar novaka fra Jure Šimunović i definitor fra Ivan Nimac prije pedeset godina obukli habite. U homiliji provincijal je poučio mladu braću kako je “zavjetovanje na Franjino Pravilo pitanje savjesti, ispit savjesti za svakog franjevca-redovnika. To je pitanje za savjest svakog pojedinca. Ono što smo čuli o sv. Franji, o njegovu križu, nadahnuću, molitvi, prianjanju uz Krista Gospodina – to je poticaj za svakoga redovnika. Na ulazu u godinu redovničke kušnje, novacima je poručio da “dok se budu učili hodati u fratarskom habitu, uče se hodati i u duhovnosti – crkvenoj i franjevačkoj. Učite se hodati u predaji Crkve, Reda i naše Provincije. Tu je pohranjeno neizmjerno blago koje nitko od nas nije dosegnuo ali stoji pred nama kao izazov i poticaj da se vratimo na taj zdravi izvor i da, crpeći s tog izvora, krenemo u život.” Novake je ohrabrio: “Ne bojte se! U životu ima mnogo nepredvidivih stvari. U životu ima mnogo kriza i iskušenja, ali onaj tko u naručju Božjem stoji i tko je skriven u dlanove Božje, taj će moći iznaći rješenje za krizu svake naravi. Neka baština Franjevačkog reda i naše Provincije bude vaše nadahnuće i vaš izvor s kojega ćete crpsti snagu za život koji će uvijek svijetliti”. Na kraju je mladoj braći zaželio da sačuvaju zlatni spomen na taj dan i ne zaborave mjesto gdje su se rodili i sve značajne ljude i događaje iz svoga života, te ih potaknuo da budu hrabri u trenutku kušnje i kad im se križ učini preteškim, a darovi, koje im je Bog dao, da rastu iz dana u dan jer će osobito dobrotom, mirom, ljubavlju, solidarnošću, požrtvovnošću i iskrenošću usrećiti srca ljudi, onih s kojima će danas i sutra živjeti. Nakon propovijedi slijedio je obred zavjetovanja četvorice novaka koji su na Visovcu proveli godinu dana kušnje. Potom su zavjetovanici – fra Ante Batinović, Plina-Stablina, fra Frano Bosnić, Blato, fra Jure Papić, Solin, i fra Dujo Jukić, Otok kod Sinja – položili prve zavjete i primili Pravilo reda.
Slavlje na Visovcu pjesmom su uveličali franjevački bogoslovi iz Splita pod ravnanjem fra Kristijana Šilića. Na kraju je i gvardijan fra Mate čestitao novacima i zavjetovanicima na započetom putu kao i njihovim roditeljima i odgojiteljima, a potom je nastavljeno bratsko druženje rodbine, prijatelja i franjevaca uz okrepu i osvježenje koje je pripremio gvardijan.