Kaštel Kambelovac, (IKA) – Sestre služavke Maloga Isusa splitske Provincije sv. Josipa proslavile su u nedjelju 3. srpnja 70. obljetnicu života i rada u Kaštel Kambelovcu. Na slavlju su se okupili č.M. Ana-Maria Kustura i njezina zamjenica s. Irena Olujević, provincijalka s. Sandra Midenjak, redovnice koje su radile i danas rade u Kaštel Kambelovcu, sestre iz okolnih kuća, gradonačelnik Kaštela Joška Berket s predstavnicima društvenog i kulturnog života grada Kaštela te brojni vjernici.
Slavlje je započelo u župnoj crkvi Sv. Mihovila predstavljanjem knjige “Služavke Maloga Isusa 7 desetljeća u Kaštel Kambelovcu 1941- 2011.”, koju je priredila s. Mirta Mara Lišnić, predstojnica samostana u Kaštel Kambelovcu, vjeroučiteljica i voditeljica crkvenog pjevanja u župi. Knjigu su predstavili dr. fra Špiro Marasović, i mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i pastoralni suradnik u župi Kaštel Kambelovac. Kroz program je vodio i prikladnim tekstovima popratio župnik don Božo (Bobo) Delić. U programu je skladnim pjevanjem nastupio mješoviti župni zbor “Karmel” i dječji župni zbor “Karmelići” pod ravnanjem s. Mirte. Sve je pozdravila i svoju čestitku uputila vrhovna glavarica Družbe s. Maria-Ana Kustura.
U predstavljanju knjige-monografije dr. Marasović istaknuo je kako je život i služenje Isusu i bližnjima obilježilo i obilježava život i prisutnost redovnica u Kaštel Kambelovcu proteklih 70 godina i što ih nosi u svjetlu budućnost. Mr. Periš istaknuo je kako je sa služavkama Maloga Isusa neraskidivo vezan od godine 1980., kada je došao u sjemenište u Splitu s 14 godina. “Kroz deset godina priprave na svećeništvo u sjemeništu i bogosloviji one su bile naše druge majke koje su nam kuhale, prale, peglale, čistile. One to čine i danas, tako da gotovo nema svećenika u našoj nadbiskupiji koji nije doživio ljubav, žrtvu i samoprijegor naših dragih sestara”, posvjedočio je don Josip. Kao predstojnik Katehetskog ureda rekao je da su tolike sestre vrijedne vjeroučiteljice u školi i tolike odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama, te je istaknuo: “Doista mogu posvjedočiti da se radi o jednom velikom nizu svetih žena i poniznih redovnica s kojima imam milost raditi i surađivati. Zato u ovoj svečanoj prigodi želim biti glas svih naših svećenika i od srca zahvaliti sestrama služavkama Malog Isusa za sve što su činile i čine u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.”
Don Josip pojasnio je da već sam naslov knjige sugerira da je riječ o spomen knjizi – monografiji koja želi biti pisano svjedočanstvo protiv zaborava, ali isto tako koja podsjeća na današnju široku djelatnost i neumorni evanđeoski angažman služavki Maloga Isusa u Kaštel Kambelovcu. Knjiga je, uz uvod i dodatak, podijeljena u devet manjih tematskih naslova. U njima se isprepliću povijest i sadašnjost samostana služavki Maloga Isusa u Kaštel Kambelovcu, osobe i službe, foto-zapisi i kratki životopisi, aktivnosti i angažman redovnica, memoarski prilozi te pisana svjedočanstva župljana i osobito djece. Knjiga započinje kratkim povijesnim presjekom od dolaska sestara u Kambelovac, od 30. lipnja 1941., pa sve do danas. Prve četiri redovnice: s. Amanda Vučemilo, s. Mauricija Vrnoga, s. Beata Siriščević i s. Emerita Šalković došle su na poziv župnika don Kazimira Sinovčića i nastanjuju se u kući obitelji Marijana Ivančića te osnivaju samostan sv. Alojzija u Kaštel Kambelovcu, dozvolom vrhovne poglavarice s. Manete Lučić. U današnji samostan sv. Alojzija uselile su godine 1967. Kroz 70 godina u samostanu sv. Alojzija živjele su i djelovale 53 redovnice. “U prvom dijelu knjige čitatelj će se uvjeriti kako je bio mukotrpan početak njihova života i djelovanja, kako su živjele u vrlo oskudnim uvjetima, preseljavale kao podstanarke od nemila do nedraga, po tuđim štalama i vlažnim potleušicama, nakon rata proganjane, a opet uvijek od dobrih župljana i po Božjoj providnosti zaštićene”, istaknuo je don Josip.
Slijedi popis s fotografijama i kratkim životopisom svake od sestara koje su djelovale ili djeluju u Kaštel Kambelovcu. Tu su navedene orguljašice i katehistice, odgojiteljice u vrtiću, krojačice i kuharice. Iza svake slike i kratkog životopisa krije se ono nevidljivo – neumorni rad, apostolat, duhovnost, žrtva, služenje i pomaganje. Slijedi ono posebno po čemu su sestre u Kambelovcu poznate, a to je sviranje i animiranje liturgijskog pjevanja, katehizacija u župi i vjeronauk u školi, te vjerski odgoj u dječjem vrtiću. Ono po čemu je župa sv. Mihovila posebno poznata je župni mješoviti zbor “Karmel”, koji je među najkvalitetnijim crkvenim zborovima na području Splitsko-makarske nadbiskupije, koji već više desetljeća vode redovitim probama, sviranjem i dirigiranjem upravo služavke Maloga Isusa. Prepoznatljiv je i rad s dječjim zborom “Karmelići”, te angažiranost i u redovitoj katehizaciji djece u župi, kao i u izvođenju nastave vjeronauka u školi.
Sestre su poučavale i djevojke u šivanju i krojenju. Od samih početaka djelovanja sestara u Kaštel Kambelovcu specifičan je odgoj predškolske djece. Odmah po dolasku u Kambelovac, uz nemale napore i poteškoće, redovnice otvaraju obdanište za tridesetak djece od treće do šeste godine. To nije bio samo sustav čuvanja djece nego prigoda za odgoj i formaciju, učenje lijepog ponašanja i priprema za školu. U toj neprekinutoj tradiciji čuvanja siromašne djece danas u Kaštel Kambelovcu pod vodstvom sestara djeluje registrirani katolički vjerski vrtić “Mali Isus”. Današnje odgojiteljice s. Martina Grmoja i s. Kristina Španjić imaju svu potrebnu pedagošku i teološko-katehetsku spremu za provođenje predškolskog vjerskog odgoja. Njihov stručni pedagoški rad i vjerski odgoj, u intenzivnoj suradnji s roditeljima, osobito je vidljiv u prigodama blagdana sv. Nikole, na mjesnim maškarama, lutkarskim predstavama, zajedničkim izletima i u proslavi Majčina dana, posvjedočio je don Josip.
U sedmom poglavlju donesen je popis svih kambelovskih župnika, kapelana i pastoralnih suradnika kroz sedam desetljeća. Tu je i popis svećenika i redovnica rodom iz Kambelovca koji su svatko na svoj način bili u kontaktu sa služavkama Maloga Isusa. Doneseni su kraći memoarski prilozi samih redovnica koje su nekada djelovale u tom samostanu i župi. Svaka je od njih utkala sebe i svoje sposobnosti u župu i mjesto, noseći još i danas u srcu drage uspomene i lijepa iskustva sa svojim bivšim župljanima. Tu su i svjedočanstva današnjih župljana, počevši od razmišljanja današnjeg župnika don Bobe koji u sestrama vidi veliku pomoć u osobnom životu i bogate mogućnosti uzajamne suradnje u pastoralu. Na poseban se način čitatelja doimlju pisani i likovni izričaji djece, puni neposrednosti i otvorenosti, topline i iskrene ljubavi prema časnim sestrama.
Nakon predstavljanja euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Splitsko-makarski nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić u koncelebraciji s župnikom don Božom Delićem i don Božom Renjićem, župnikom Kaštel Gomilice, fra Špirom Marasovićem, don Josipom Perišem, don Lukom Vrljičkom i fra Rokom Bedalovim. Prenio je pozdrave i čestitke splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića. Slavlje je uveličao župni mješoviti zbor “Karmel” pod ravnanjem s. Mirte.
Mons. Ćubelić u propovijedi je istaknuo važnost uloge sestara u doba kada su došle u Kaštel Kambelovac, kao i njihove uloge danas. Sestre su došle u Kaštel Kambelovac tiho, nenametljivo i s evanđeoskim žarom, ostale živjeti kršćanski prepoznatljivo, zračeći Kristovu ljubav, toplinu, milosrđe, predanost i blizinu. Poniznost i blagost tkale su i prožimale 70-godišnji život i rad tih redovnica, blagost i ljubav je jezik koji svi razumiju, koji i gluhi čuju, i slijepi prepoznaju, a osobito danas. Na kraju misnoga slavlja riječi zahvale i čestitke uputio je župnik Delić.
Slavlje se nastavilo oko pripremljenog stola u Marina Kaštela u Kaštel Gomilici. Na kraju je riječ zahvale uputila s. Mirta Lišnić, a svi prisutni na spomen tog slavlja dobili su u platnenoj torbi prigodnu knjigu-monografiju s. Mirte, flašu kaštelanskog vina, s prigodnim privjeskom s likom medaljice Malog Isusa i tekstom Krunice u čast Malog Isusa.