Tordinci, (IKA) – U spomen na 20. obljetnicu prvoga spaljenog sela u agresiji na Hrvatsku, održano je 7. srpnja spomen slavlje i otkriveno spomen-obilježje dvojici poginulih hrvatskih branitelja u obrani Ćelija Dragutinu Bedžuli i Damiru Pavičiću. Misno slavlje u tordinačkoj filijalnoj crkvi Presvetog Srca u Ćelijama predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić. Koncelebrirali su preč. Stjepan Krekman, Ivan Varoščić, Petar Čorluka, Robert Jugović i domaći župnik Marko Bubalo. Na početku mise nadbiskup Srakić istaknuo je: “Danas kada se izgovori riječ Ćelije iz podsvijesti nam izlazi slika dima, plamena, uništenja, zlobe, mržnje za koju smo mislili da će trajati dan-dva. Odužilo se to zlo koje je tinjalo i pomalo se dolazilo do riječi bilo u slučaju našega branitelja Jovića, bilo naših 12 redarstvenika u Borovu Selu, a onda dođoše Ćelije i tada smo poručili svijetu: što je to, gdje živimo, u kojem stoljeću živimo? Brzo smo došli do zaključka koje je to stoljeće”. Nadbiskup je poručio da se budućnost ne može izgrađivati ako se ne cijeni i razmišlja o prošlosti. Mi smo se ovdje sabrali ne u znaku mržnje i razmišljanja o osveti, već kao ljudi koji doista žele izgraditi i sebe i svoju obitelj, svoj kraj i domovinu na principima mira, suživota, koegzistencije. Dok sklapamo ruke za one koji su pali, molimo i za nas da možemo humano i kršćanski brati plodove onih žrtava što su ih oni dali, položili za ovu domovinu i za sve nas. “Čin našega dolaska ovamo u Ćelije jest čin zahvalnosti, pijeteta i molitve za hrvatske branitelje”, istaknuo je nadbiskupu homiliji, svjedočeći da kršćani na spomenike ne bi trebali pisati palima nego onima koji će uskrsnuti koji će za svoj čin ljubavi prema bližnjima od Boga dobiti plaću, koji su prošli kroz teška iskušenja, kroz najteže iskušenje, a to je smrt, patnja”. Nadbiskup Srakić rekao je da kršćani žele biti graditelji mira, ali mir se mora temeljiti na pravdi, istini i ljubav, dok mržnja razara čovjeka i društvo.
Na misi se molilo i za poginule Ćelijance u Domovinskom ratu: Maricu Merkaš i Dragutina Merkaš, (majka i sin), Milana Babića, Stjepana Gradečaka i Ivana Mikaca te novinara Darija Hećimovića koji je prvi ušao u Ćelije i snimio snimke koje su obišle Hrvatsku i svijet objavivši ih u Glasu Slavonije. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje s voditeljicom i orguljašicom Anom Zlatunić. Prije blagoslova je sopranistica Marijana Matijević iz Osijeka uz orguljsku pratnju Eve KiKirchmayer-Bilić iz Zagreba otpjevala “Panis Angelicus” C. Franka.
Nakon misnoga slavlja na putu Ćelije-Tenja-Osijek otkriveno je spomen-obilježje. Otkrila su ga djeca dvojice poginulih hrvatskih branitelja: Iva Bedžula, Domagoj Bedžula i Nera Pavičić. Potom je nadbiskup Srakić predvodio molitvu. U izgradnji spomen-obilježja sudjelovao je velik broj darovatelja, među kojima su i Neven Kordić iz Osijeka koji je darovao zemljište, kamenu stijenu dijabaz, težine 20 tona, darovala je tvrtka Radlovac” iz Obrovca. Akademski kipar Marijan Sušac iz Osijeka osmislio je spomen-obilježje na kamenu, a sam kamen je ideja domaćega župnika Bubala. Tvrtka “Svod” iz Osijeka darovala je projekt za spomen-obilježje, zahvaljujući Jozi Striškoviću. Novčano su pomogli: Vukovarsko-srijemska i Osječko baranjska županija, Grad Vinkovci i Općina Jarmina.
Sjećanje na stradanje Ćelija i spomen misu organizirali su Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata – Temeljnog ogranka Ćelije te župa Presvetog Trojstva Tordinci.