Zagreb, (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 1. srpnja, središnje misno slavlje u bazilici Srca Isusova u Zagrebu predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. U koncelebraciji su bili i novoimenovani provincijal Družbe Isusove o. Ante Tustonjić, rektor bazilike Srca Isusova o. Marijan Steiner, kao i župnici susjednih župa.
U homiliji biskup Uzinić podsjetio je kako je pobožnost Srcu Isusovu duboko utemeljena. Papa Benedikt XVI. je proslavu svećeničke godine uokvirio dvjema svetkovinama Srca Isusova, a u tijeku molitvenog bdjenja u prigodi Svjetskog dana mladih u Madridu, papa će posvetiti svjetsku mladež Presvetom Srcu Isusovu.
Pobožnost Srcu Isusovu nije pobožnost prema Isusovu fizičkom srcu, koje nikad u Crkvi nije bilo oblik čašćenja kao što to nisu niti drugi dijelovi Isusova tijela. Objekt pobožnosti je Srce Isusovo kao središte Isusove osobnosti i sažetak svih otkupiteljskih vrijednosti, a osobito srce, kao znak Božje ljubavi prema nama, On je ljubio nas, poslao sina svoga kao pomirnicu. To nije nešto što ostaje na spoznajnoj razini, već je ta definicija i zadaća. Jer, ako je Bog ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Božja ljubav prema nama postaje zadatak ljubavi prema braći i sestrama, a ispunjenje ove zadaće preduvjet je da i mi možemo postati dionici te Božje ljubavi. Sve to izražava simbolika srca, izraz besplatne Božje ljubavi, ljubavi milosrđa koje po nama i našem načinu života, po našem “biti kršćanin u svijetu i vremenu” treba biti prenošeno dalje, rekao je dubrovački biskup, te upozorio, da kako bi se to shvatilo, potrebno je otkriti biblijsko značenje srca.
Naime, Biblija govori o srcu, ne misli samo na srce kao simbol osjećaja, simbol ljubavi, predanosti nekome, nego misli i na srce kao središte čovjeka, kao izvor čovjekove svjesne, intelektualne i slobodne osobnosti, kao mjesto njegovih odlučnih opredjeljenja i njegove vjernosti. Prema Bibliji ovako gledano postoje dva tipa srca, dvostruko srce i srce pravednika.
Dvostruko srce je srce grešnika, srce onih koji jedno misle, a drugo govore, koji propovijedaju, a čine zlo. Mogu oni biti i svećenici, nažalost ima ih. Mogu oni biti i kršćani, nažalost ima ih. Mogu oni biti i ne znam tko drugo što jedno govori, a ne čini lijepo. Ovo dvostruko srce nestabilno je i nesigurno, ne uzda se nikad u nikoga, pa ni u sebe samog. Potpuno drugačije oprečno ovome srcu, je srce pravednika. Srce onoga koji ima nadu. Pravednikovo srce zna se suočiti čak s životnim problemima i poteškoćama, rekao je biskup, te istaknuo kako Srce Isusovo koje slavimo biblijski gledano bilo je baš srce pravednika, srce onoga koji ujedinjuje i pomiruje, pažljivo na Očevu riječ i otvoreno nadi koja od te riječi dolazi. I njegovo srce je bilo uzbuđeno i potreseno zbog straha i napasti, ali je istovremeno to bilo srce koje je uvijek ostalo vjerno Ocu, pronalazeći u molitvi i predanju sigurnost.
U kontekstu neminovno moramo razmišljati kakvo je naše srce i čemu je ono slično. Je li ono zbog moje zabrinutosti, okrenutosti samom sebi, ovozemaljskim vrijednostima srce dvostruko, srce koje lako zaboravlja Boga i njegova djela, srce koje lako gubi nadu, koje ne zna u kojem smjeru poći i što učiniti; je li to srce koje se previše brine za ovozemaljsku stvarnost zbog koje zaboravlja onu nebesku, ili je naše srce, srce koje se trudi i želi biti poput Srca Isusova, srce pravednika, upitao je, te upozorio da nam se možda ako gledamo i čitamo svakodnevne napise čini da na ovom našem prostoru, u ovoj našoj Crkvi, našem narodu ima više dvoličnih srca, no uvjeren je da to nije tako.
Više je onog pozitivnog, dobrog, ali nažalost to je problem mnogih dvoličnih srca u ovom vremenu: koga danas zanimaju naši pobožni djedovi i bake, očevi i majke, koga zanimaju toliki mladići i djevojke oni koji kršćanski žive, koga danas zanima da je vas toliki broj došao na ovo svetu misu častiti Presveto Srce Isusovo i pokušati nakon toga sebe i svoje srce uskladiti s njim, tko o tome piše, komu su danas s izuzetkom možda ponekog karizmatika, vijest dobri i vjerni svećenici, redovnici i redovnici koji žive svoje poslanje, komu su vijest dobri kršćani, a takvih je većina, rekao je biskup, te vjernike potaknuo da svoje srce učine srcem pravednika, srcem poput Srca Isusova, da bi gledajući njegov primjer mogli biti ljudi ljubavi, ljudi pravednosti i vjernosti.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao akademski zbor “Palma”.