Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. primio je 10. lipnja u Vatikanu zajednicu Papinske crkvene akademije: predsjednika akademije mons. Beniamina Stellu i njegove suradnike s učenicima i zajednicom Franjevki misionarki od Malog Isusa, izvijestio je Radio Vatikan.
Papinsku crkvenu akademiju pohađa buduće diplomatsko osoblje Svete Stolice.
Odgovarajući na pozdravni govor predsjednika akademije, Sveti Otac osvrnuo se na povijest diplomacije Svete Stolice, rekavši da ona ima dugu tradiciju i da je u moderno doba uvelike pridonijela oblikovanju diplomatskih odnosa među državama. U tradicionalnom smislu, poslanik, veleposlanik, zapravo je zadužen da pouzdano prenosi riječ svoga poglavara i stoga ga može predstavljati i pregovarati i njegovo ime. Počasti i obzir prema poslaniku zapravo su izražaji poštovanja prema njegovu poglavaru, a počasti koje neka država iskazuje veleposlaniku zapravo je priznavanje jednakopravnosti drugih subjekata. Dakle, prihvat nekog izaslanika kao sugovornika znači postavljati temelje miroljubivog suživota, istaknuo je Papa na audijenciji.

Uloga veleposlanika je vrlo osjetljiva, jer veleposlanik ima vjerno prenositi mišljenje svoga poglavara i istodobno mora imati razumijevanja za osjetljivost sugovornika i biti vrlo učinkovit. U tome je istinska diplomatska vještina, a ne kako se pogrešno shvaća u lukavosti ili ponašanjima koja štete diplomatskoj praksi. Vjernost, dosljednost i istaknuta ljudskost temeljne su vrline veleposlanika koji je pozvan da sve svoje sposobnosti, dakle cijelu svoju osobu stavi u službu riječi koja nije njegova, ustvrdio je Benedikt XVI., dodajući da su nagle preobrazbe našega doba snažno utjecale na lik i ulogu diplomatskih predstavnika. Ipak, njihovo poslanje u biti ostaje isto, a to je da budu posrednici ispravne komunikacije između vlada i slijedom toga oruđe izgradnje mogućega zajedništva među narodima i učvršćivanja mirotvornih i solidarnih odnosa, ustvrdio je Papa.

Veleposlanik Svete Stolice je u prvome redu svećenik, biskup. Čovjek koji je, dakle, odlučio živjeti u službi Riječi koja nije njegova. Zapravo, on je službenik riječi Božje, primio je kao i svaki svećenik poslanje koje od njega zahtijeva da cijeli život bude odjek navještaja koji mu je povjeren, a to je Evanđelje. Upravo se na temelj tog svećeničkog identiteta, vrlo jasnog i duboko življenog, kao naravno uključuje posebna zadaća da bude nositelj Papine riječi, općeg obzora njegove službe i pastoralne ljubavi prema krajevnim Crkvama i ustanovama u kojima se legitimno vrši suverenost u državnom okviru ili u međunarodnim organizacija, objasnio je Sveti Otac. U obavljanju toga poslanja, veleposlanik Svete Stolice pozvan je da koristi sve svoje ljudske i nadnaravne sposobnosti. Jasno je da u obavljanju te osjetljive službe, skrb za vlastiti duhovni život, primjena ljudskih vrlina i stjecanje čvrste kulture imaju ići u korak i uzajamno se podupirati. Te protege omogućuju čuvanje duboke nutarnje ravnoteže u poslu koji zahtijeva, između ostalog, sposobnost otvaranja prema drugome, nepristranost prosuđivanja, kritičku udaljenost od osobnih mišljenja, žrtvu, strpljivost, ustrajnost a ponekad i odlučnost u dijalogu prema svima. S druge pak strane, služiti osobi Petrova nasljednika, kojeg je Kist postavio kao počelo i trajan i vidljivi temelj jedinstva vjere i zajedništva omogućuje život u trajnom i dubokom katolicitetu Crkve. Gdje postoji otvaranje prema objektivnosti katoliciteta tamo je i počelo ostvarivanja osobnosti: život u službi Pape i crkvenog zajedništva u tome je smislu vrlo, vrlo plemenit, zaključio je Sveti Otac.