Istina je prava novost.

Živo vrelo s temom "Voda u liturgiji"

Zagreb, (IKA) – Šesti ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kao glavnu temu ima “Vodu u liturgiji”. Broj obuhvaća razdoblje od 12. lipnja do 9. srpnja.
U uvodniku “Voda i Križ” urednik Ante Crnčević podsjeća kako ulazeći u liturgijski prostor dodirujemo blagoslovljenu vodu i činimo znak križa. Doticaj vode vraća nas u “iskustvo početka”, u iskustvo krštenja po kojemu smo uronjeni u otajstvo Krista. Pristupajući slavlju Crkve obnavljamo i pročišćavamo želju za novom uronjenošću u Krista i u zajedništvo njegove Crkve. Upravo se u tome otkriva smisao svakoga liturgijskog slavlja. Na početku stoji voda, a njezino se značenje čita u znaku Kristova križa. Liturgija daje veliku važnost vodi – i u svojoj obrednosti i u metaforičnosti svojih molitava. Mnogostrukost značenja vode u kršćanskoj liturgiji ipak nije nikada odvojena od krštenja i od Krista–Križa. Sjedinjujući krštenje i zbilju Krista, voda postaje kršćanskim i liturgijskim znakom. Kao što je voda neophodna životu, tako je i otajstvo Križa neophodno za “biti u Kristu”, ističe Crnčević.
Uz temu broja Božo Lujić promišlja u tekstu “Voda – biblijski simbol čišćenja i života. Polazišta za razumijevanje obrednoga znaka vode”. Autor ističe, kako je Biblija puna simbola, no voda nije samo biblijski, nego i predbiblijski simbol jer je nalazimo u raznim obrednim funkcijama u mnogim religijama, mitovima i religijskim epovima. U svima njima, pa čak i u biblijskoj poruci, voda je praelement iz kojega se razvio život.
“Iz vode i Duha Svetoga. Voda u liturgiji Crkve” tekst Ivice Žižića podsjeća kako se u vodi kao prvotnom simbolu života ogleda Kristovo otajstvo – Otajstvo smrti i uskrsnuća u koje kršćani bivaju uronjeni. U svjetlu krsne službe u vazmenom bdjenju valja promotriti simbolizam vode u liturgiji Crkve, koja svoju bit crpi iz slavlja Kristova Otajstva.
Ante Vučković u tekstu “Obredno pranje i nečisto srce. Tragom Isusova govora o čistoći” ističe, kako je voda izvor života. Stoga se pojavljuje posvuda gdje je riječ o rađanju i nastanku života. Voda je snaga obnavljanja života. Zato se pojavljuje tamo gdje se život obnavlja. I konačno, voda je sredstvo čišćenja.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska razmišljanja uz misna čitanja.
Uz svetkovinu Duhova, 12. lipnja, Ivica Raguž razmišlja tekstom “Duhovi – slavlje dužničke ljubavi”. Slavko Slišković tekstom “Božanski život” razmišlja uz svetkovinu Presvetog Trojstva, 19. lipnja, a uz svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, 23. lipnja, tekstom “Tijelo i krv za život vječni” razmišlja Ante Vučković.
Tekstom “Proroci i čaša vode za najneznatnije” uz čitanja trinaeste nedjelje kroz godinu, 26. lipnja, razmišlja Ivan Šaško, a uz četrnaestu nedjelju kroz godinu, 3. srpnja, Željko Tanjić razmišlja tekstom “Nasljedovanje – između neuspjeha i spokoja”.
Uz Poslanice Korinćanina razmišlja Mario Cifrak, a uz Poslanice Rimljanima Darko Tepert.
Glazbeni prilog u ovom broju donosi otpjevni psalam “Pošalji Duha svojega, Gospodine” uz Nedjelju Pedesetnice i otpjevni psalam “Hvaljen i slavljen dovijeka” za svetkovinu Presvetoga Trojstva.
U rubrici pisma čitatelja može se pročitati o službi tumača u liturgijskim slavljima.