Uoči pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu predavanje “Kardinal Ratzinger mogao bi biti papa. Dobar papa” u petak 3. lipnja održao je prof. emiritus Ivan Golub. Prisjećanje je započeo osvrtom na napeto isčekivanje 19. travnja 2005. godine, kada je objavljeno ime novoizabranog pape. Kad je, dakle, iz konklava 19. travnja 2005. izišao nasljednik na Petrovoj stolici pokojnog pape Ivana Pavla II. kao rimski biskup papa Benedikt XVI. susretnici bi me pitali poznajem li ga. “Poznajemo se trinaest godina”, odgovarao bih. I prema raspoloživom vremenu a i prema raspoloženju rekao bih poneko sjećanje na nj. Pomislih da bi to što sam pojedincima rekao, da se biblijski izrazim, na uho, mogao tiskom reći s krova, rekao je prof. Golub, te nastavio prisjećanje na te godine suradnje u Međunarodnoj teološkoj komisiji. S Papinim imenovanjem za člana Međunarodne teološke komisije (2005.) na pet godina dobio sam i čestitku predsjednika komisije kardinala Ratzingera. Osobno smo se sreli na prvom zasjedanju komisije. Na prvom zasjedanju smo se svaki predstavili, odakle dolazimo i što smo (znanstveno) načinili. Kod predstavljanja rekoh da dolazim iz velike nevolje – tribulatione magna nimis. I ocrtah kratko rat koji se sručio na Hrvatsku. Poslije će me kardinal Ratzinger podrobno pitati o događanjima u Hrvatskoj, i to ne jednom, rekao je prof. Golub. Istaknuo je i kako je u jednoj prilici u predahu prišao k predsjedničkom stolu – kardinal je bio pristupačan – i rekao kardinalu Ratzingeru kako je s radošću slušao njegov govor prožet mišlju sv. Augustina. “Augustin je moj učitelj” odgovorio je. Tim odgovorom dao je ključ za razumijevanje mnogočega u njegovoj teologiji. Za jednog govora zapisao je u radnu bilježnicu: “Kardinal Ratzinger mogao bi biti jednom dobar papa”, istaknuo je prof. Golub, te s ushićenjem nastavio nizati sjećanja. Podsjetio kako kada je dolazio na sjednice bez kardinalskih znakova časti, u crnoj sutani, bio je kao svaki od njih. Tako kad bi neznanac stupio u dvoranu prije nego smo sjeli na svoja mjesta i morao pogoditi da je tu među nama jedan kardinal mislim da ne bi od prve pogodio. A nikomu nije padalo na pamet da mu poljubi ruku. To me sjeća na bl. Ivana XXIII. Kad je primio 1962. moju mamu i mene zaboravio sam mu poljubiti ruku. Jednostavno zato što je on bio jednostavan. Na kraju mojega mandata u Međunarodnoj teološkoj komisiji kardinal Ratzinger mi je zahvalio za doprinos radu komisije, za doprinos poetske teologije. Ja sam, naime, postavši članom Međunarodne teološke komisije odlučio nastupati samostojno i zastupati što i kako mislim smjelo, obrazloženo i osvjedočeno. Najradosniji sam, i najponosniji što je u dokument Međunarodne teološke komisije “Kršćanstvo i religije” ušao moj naziv “Iskonsko, istočno prijateljstvo – amicitia originalis” koje je obilježavalo početno stanje čovjeka, nakon čega je uslijedio “iskonski, istočni grijeh – peccatum originale” čovjekovim prekidom prijateljstva s Bogom, rekao je prof. Golub te podsjetio kako je i na dan ustoličenja 24. travnja 2005. Benedikt XVI. naslovljava sve u govoru Urbi et Orbi do sad nečuveno “prijatelji”. Pred oči mi došla slika kako je kardinal Ratzinger pomno nešto bilježio dok sam ja na sjednici Međunarodne teološke komisije govorio o teologiji prijateljstva. A kad je u istom govoru ustoličenja rekao da će slušati a ne samo svoje “tjerati”, tako nekako, sjetih ga se, kako za predsjedateljskim stolom u radu Međunarodne teološke komisije, pozorno sluša, zaključio je prof. Golub. (ika-mb/kj)