Dubrovnik, (IKA) – U otvorenom pismu roditelja učenika Biskupijske klasične gimnazije Ruđer Bošković s pravom javnosti, sročenom na roditeljskom sastanku 25. svibnja, a objavljenom 1. lipnja na internetskim stranicama škole, upozorava se na aktualni problem Boškovićeve poljane koja se nalazi ispred ulaza u zgradu škole. Roditelji koje podržava i Nastavničko vijeće zauzimaju se za postavljanje biste Ruđera Boškovića na Poljani, a protive se njezinoj komercijalizaciji. Uvodno podsjećaju kako je Biskupijska klasična gimnazije sljednica nekadašnjeg isusovačkog učilišta Collegium Ragusinum, otvorena ratne 1991. godine u zgradi biskupijskog sjemeništa, te se tijekom dvadeset godina rada „profilirala kao suvremena, otvorena škola s respektabilnim rezultatima u učenju, sa širokom lepezom kontakata sa školama u Hrvatskoj i inozemstvu, prepoznatljiva također i po specifičnom kršćanskom ozračju među učenicima i profesorima”. “Dio toga uspjeha možda dugujemo i tradiciji, kojoj ne robujemo, ali se na nju možemo osloniti. Dio toga možda dugujemo kapelici u prizemlju zgrade, kamenim hodnicima kojima su više od 300 godina gazili učenici, učionicama u kojima se učilo i prije Ruđera Boškovića i stoljećima poslije njega. Zgrada Biskupijskog sjemeništa (Collegium Ragusinum) i isusovačka crkva čine sa cijelom Poljanom Ruđera Boškovića jedinstven ambijent, na neki način kultno mjesto, s gledišta povijesti, znanosti i kulture. Kao što narod svjestan sebe štiti svoje parkove prirode, tako treba štititi i svoje “parkove kulture”. U ovom slučaju to je prostor Poljane. Štititi – to znači sačuvati izvornost izgleda i izvornost duha. (Ako govorimo o izvornosti, dobro je podsjetiti se kako je u doba Collegiuma na Poljani raslo drveće i da je to drveće posječeno tek poratne 1948., a Poljana pretvorena u košarkaško igralište). Ove godine cijeli svijet obilježava 300. godišnjicu rođenja hrvatskoga znanstvenika Ruđera Boškovića. Postavljanje njegove biste na Poljanu ispred njegovog Collegiuma pokazalo bi da je nakon 300 godina u njegovom narodu i njegovom gradu još živa zahvalnost, ponos i poštovanje. Taj spomenik je djelo Ivana Meštrovića, dakle i likovno i porukom bi se uklopio i oplemenio prostor Poljane. Takav spomenik nije “strano tijelo” koje bi narušilo izvornost ovoga prostora. Međutim, Meštrovićeva bista Ruđera Boškovića nije dobila potrebne “papire” da se postavi na Poljanu. Ali, na Poljanu Ruđera Boškovića postavit će se stolovi dvaju ugostiteljskih objekata. U neposrednoj blizini škole, na nekoliko metara od školskih vrata, vrvjet će od turista. Takva komercijalizacija Poljane oduzet će duh ovomu mjestu, a učenicima će oduzeti prostor za okupljanje prije nastave i za vrijeme odmora. Ili će se možda i oni okupljati u restoranu?”, kaže se u otvorenom pismu. Uz pismo je priložena fotografija izgleda Boškovićeve poljane na razglednici iz 1898. godine. Pismo je potpisao ravnatelj Gimnazije don Bernardo Pleše.