Zagreb, (IKA) – “Marija, pape i Hrvati” bila je tema Teološkog četvrtka održanog 26. svibnja u organizaciji Kršćanske sadašnjosti u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Pozdravljajući nazočne, voditelj tribine don Anton Šuljić pojasnio je temu kojom se željelo povezati marijanski mjesec svibanj, beatifikaciju pape Ivana Pavla II. i pastirski pohod pape Benedikta XVI.
Predstojnik Katedre za crkvenu povijest Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Slavko Slišković osvrnuo se na veze papa i Hrvata. Primijetio je, kako se u ozračju pohoda pape Benedikta XVI. održavaju brojna predavanja i objavljuju članci koji su posvećeni odnosima papa i Hrvata kroz povijest, no, u tom prigodičarskom ozračju nerijetko se ti odnosi idealiziraju, a često i nedovoljno kritički propituju, pa se redovito čuje govoriti o neizmjernoj ljubavi, neupitnoj vjernosti Hrvata Petrovim nasljednicima. Dr. Slišković takve definicije drži malo pretjeranima i mišljenja je da je bolje govoriti o međusobnoj potrebi, koja je onda tražila vjernost, a mogla se pretvoriti i u ljubav: pape su trebali Hrvatima, a Hrvati papama. Njihovi su međusobni odnosi bili najsnažniji kad su bili jedni drugima najpotrebniji, rekao je dr. Slišković, pojasnivši da kad se govori o papama treba kazati da se ne misli samo na osobu koja obavlja službu rimskoga biskupa, već na sve što se odnosi na poglavara Crkve i s njime povezane institucije.
Kratko se osvrnuo na početke kršćanstva na ovim prostorima koje nalazimo još za pape Grgura I. s kraja 6. st. Pojasnio je također kako je isticanje epiteta “ljubljeni”, “dragi”, “voljeni” u pismima papa bilo uobičajeno u ono vrijeme i stoga ih ne treba shvaćati kao privilegije za Hrvate, kako se to često zna prikazati.
U opredjeljenju za rimsko kršćanstvo među Hrvatima jasno se iščitala potreba za papom kao osloncem u težnji za vlastitim crkvenim i državnim strukturama, ali i potreba rimskih biskupa za saveznikom na istočnoj obali Jadrana, rekao je dr. Slišković te podsjetio na onodobnu podjelu između Bizanta i Franačke države. Pape su podržavale borbu protiv Turaka te su Hrvati tako bili most prema istoku i brana prema islamu. Dr. Slišković istaknuo je kako i danas pape očekuju da Hrvati budu most prema istoku i kontakt prema islamu. U tom kontekstu podsjetio je na riječi Ivana Pavla II. za prvog pohoda koji je parafrazirajući rijeke na ovom području rekao da tako i Hrvati trebaju povezivati. Također je za drugog pohoda pozvao na čuvanje kršćanskih korijena, čime će Hrvatska dati doprinos europskoj zajednici naroda. “Ne sumnjam da će i papa Benedikt XVI. o tome govoriti, no postavlja se pitanje koliko mi slušamo pape. Nismo postali prevelika veza prema pravoslavnom svijetu, jer smo još uvijek previše opterećeni nacionalnim, a nismo ni prema islamu”, zaključio je dr. Slišković.

Sisački biskup Vlado Košić, koji je i predsjednik Hrvatskoga mariološkog instituta, govorio je o papama i Mariji, te o pobožnosti Hrvata prema BDM. Posljednji pape posebno su važni za nas. “Bl. Ivan Pavao II. pohodio je tri puta Hrvatsku, i dva puta Bosnu i Hercegovinu. Dolazio nam je kad nam je bilo teško, a možemo za njega reći da je svojim dolascima u Hrvatsku bio i hodočasnik u marijanska svetišta”, rekao je biskup Košić i podsjetio kako je Ivan Pavao II. pohodio Mariju Bistricu, potom Solin, i naposljetku Trsat. Istaknuo je kako će i ovaj papa hodočastiti Majci Božjoj od Kamenitih vrata pred čijim će likom moliti zajedno s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića. U izlaganju je dao i kratki osvrt na to što je za Ivana Pavla II. bila Marija.