Vinkovci, (IKA) – U sklopu Tjedna kršćanske kulture čiji je organizator osječka Udruga katoličkih intelektualaca u četvrtak 26. svibnja u potkrovlju Gradskog muzeja Vinkovci upriličena je teološko-glazbena večer pod naslovom “Zašto je danas dobro biti kršćanin”. Doc. dr. Ivica Raguž iz Đakova predstavio je trojicu mislilaca Georgesa Bernanosa, Gilberta Keitha Chestertona i Clivea Staplesa Lewisa koji na jednostavan, popularan, vrlo dubok način pružaju uvid u ljepotu, bogatstvo kršćanske vjere i pokazuju zašto je dobro biti kršćanin danas. U glazbenom dijelu nastupio je Pjevački zbor Glazbene škole Josip Runjanin s voditeljicom Zrinkom Šimunović. Nazočne je na početku pozdravila etnologinja i muzejska savjetnica Gradskog muzeja Vinkovci mr. sc. Ljubica Gligorević i član Udruge katoličkih intelektualaca i predsjednik vinkovačkog Ogranka Matice hrvatske doc. dr. Dražen Švagelj.
Dr. Raguž je na temelju djela francuskog mislioca Bernanosa “Dnevnik jednog seoskog župnika” govorio o tome zašto je dobro biti kršćanin: “U tom djelu zaista možemo susresti bisere kršćanske duhovnosti, rekao bih i mudrosti gdje nam Bernanos preko jednoga seoskog župnika donosi jedan kršćanski pogled na stvarnost, primjerice patnju toga župnika, propitivanje vlastite župe, slabosti, budući da je taj svećenik ovisan o alkoholu, itd., ali se bori, i on, kao jedan slab i krhak svećenik, donosi ljudima spasenje. Meni jedna lijepa rečenica koja se nalazi u toj knjizi gdje župnik govori o čudu praznih ruku, dakle, on nema ljudima ništa drugo donijeti do prazne ruke, a zapravo su te prazne ruke ljubav samoga Boga.”
Kako bi pokazao zašto je dobro biti kršćanin, dr. Raguž se poslužio mislima engleskog mislioca Chestertona koje se nalaze u njegovim djelima “Pravovjerje” i “Vječni čovjek”. Naime, Chesterton govori o kršćanstvu primjerice kao spoju, kako kaže: pastirskoga, ruralnoga, zemljanoga i građanskoga. “Kršćanstvo koje u sebi spaja povezanost s ljudima, zajedništvo sa zemljom, zajedništvo s Bogom, a s druge pak strane možemo reći, kršćanstvo ima građanski vid ukoliko od kršćana traži da budu samostojni, autonomni, itd.”, pojasnio je dr. Raguž.
Kada je riječ o sjevernoirskom misliocu Lewisu, predavač se zadržao na dvjema njegovim knjigama koje govore o boli. Zašto je bol važna? U kojem je smislu bol smislena? Zašto su kršćani drukčiji od ostalih ljudi ukoliko drukčije žive bol? I također jedno pismo, promišljanje koje je Lewis napisao nakon smrti žene gdje promišlja vlastito tugovanje i daje pravi uvid u to kako bi trebalo tugovati. “Zapravo je jedino pravo tugovanje, tvrdi Lewis, da ljubimo voljenu osobu tj. vlastitu ženu kao što ljubimo Boga. Sve ostalo je življenje prošlosti i zapravo ljubljenje vlastitih iluzija. Možemo reći da nas smrt tomu ući da ljubimo Boga, dakle, onaj koji ljubi Boga, zapravo će lakše živjeti i smrt voljene osobe ukoliko će na taj način biti pozvan ljubiti voljenu osobu”, rekao je dr. Raguž.