Poruka pape Franje Urbi et orbi, Uskrs 2016.
“Hvalite Gospodina jer je dobar:
vječna je ljubav njegova!” (Ps 136, 1).
Draga braćo i sestre, sretan vam Uskrs!
Isus Krist, utjelovljenje Božjeg milosrđa, iz ljubavi je umro na križu i iz ljubavi je uskrsnuo. Zato danas svečano proglašavamo: Isus je Gospodin!
Njegovo uskrsnuće u potpunosti ostvaruje proroštvo iz Psalma: Božje milosrđe je vječno, njegova ljubav je zauvijek, nikada ne umire. Možemo se potpuno pouzdati u njega i zahvaljujemo mu jer je radi nas sišao u dno bezdana.
Suočeni s duhovnim i moralnim ponorima čovječanstva, s prazninama koje se otvaraju u srcima i uzrokuje mržnju i smrt, samo nam beskonačno milosrđe može dati spasenje. Samo Bog može ispuniti svojom ljubavlju te praznine, te ponore i omogućiti nam da ne potonemo, već da i dalje zajedno kročimo prema Zemlji slobode i života.
Radosni navještaj Uskrsa: Isus, raspeti, nije ovdje, uskrsnuo je (usp. Mt 28 ,5-6), pruža nam utješnu sigurnost da je ponor smrti prijeđen i, s njim, poraženi su žalost, jauk i tjeskoba (usp. Otk 21, 4). Neka nas Gospodin, koji je pretrpio napuštenost od svojih učenika, težinu nepravedne osude i sramotu sramotne smrti, sada učini dionicima svog besmrtnog života i dadne nam svoj pogled nježnosti i samilosti prema gladnima i žednima, strancima i zatvorenicima, marginaliziranima i odbačenima, žrtvama zlostavljanja i nasilja. Svijet je pun ljudi koji pate u tijelu i duhu, dok se dnevne kronike pune izvješćima o teškim kaznenim djelima, često počinjenim unutar četiri zida obiteljskog doma, i oružanim sukobima velikih razmjera koji čitava pučanstva izlažu neizrecivim kušnjama.
Neka Uskrsli Krist pokaže putove nade voljenoj Siriji, zemlji rastrganoj dugotrajnim sukobom, s njegovom tužnom povorkom razaranja, smrti, preziranja humanitarnog prava i rastakanja civilnog društva. Snazi uskrslog Gospodina povjeravamo razgovore koji se trenutačno vode, da se uz dobru volju i suradnju sviju uzmognu ubrati plodovi mira i počne graditi bratsko društvo, u kojem će se poštovati dostojanstvo i prava svakog građanina. Neka poruka života, koja se začula s usta anđela kod kamena odvaljena od groba, porazi tvrdoću srca i promiče plodni susret naroda i kultura u drugim područjima Sredozemlja i Bliskog istoka, napose u Iraku, Jemenu i Libiji.
Neka nova slika čovjeka, koja blista na Kristovu licu, potakne u Svetoj zemlji suživot između Izraelaca i Palestinaca, kao i strpljivu raspoloživost i svakodnevnu predanost u izgrađivanju temelja pravednog i trajnog mira putem izravnih i iskrenih pregovora. Neka Gospodar života prati također intenzivne napore oko postizanja konačnog rješenja rata u Ukrajini, nadahnjujući i podržavajući također inicijative za humanitarnu pomoć, uključujući oslobađanje zatočenih osoba.
Neka Gospodin Isus, naš Mir (Ef 2, 14), koji je svojim uskrsnućem pobijedio zlo i grijeh, potakne na ovu svetkovinu Uskrsa našu blizinu žrtvama terorizma, tog slijepog i surovog oblika nasilja koje ne prestaje prolijevati nevinu krv u različitim dijelovima svijeta, kao što se dogodilo u najnovijim napadima u Belgiji, Turskoj, Nigeriji, Čadu, Kamerunu, Obali Bjelokosti i Iraku; neka dobrom ishodu usmjeri klice nade i perspektive mira u Africi; u mislima su mi napose Burundi, Mozambik, Demokratska Republika Kongo i Južni Sudan, označeni političkim i društvenim napetostima.
Bog je oružjima ljubavi pobijedio sebičnost i smrt; njegov Sin Isus je milosrdna vrata koja su širom otvorena za sve. Neka njegova uskrsna poruka sve više protegne svoje zrake na venezuelski narod u teškim uvjetima u kojima živi i na one koji drže u svojim rukama sudbinu zemlje, da se poradi na općem dobru, tražeći prostore dijaloga i suradnje sa svima. Neka se posvuda radi na jačanju kulture susreta, pravednosti i uzajamnog poštivanja, koji jedini mogu jamčiti duhovno i materijalno blagostanje građana.
Krist je uskrsnuo, taj navještaj života za čitavo čovječanstvo, odjekuje stoljećima i poziva nas da ne zaboravimo muškarce i žene na putu traženja bolje budućnosti, sve brojniju četu migranata i izbjeglica – među kojima je mnogo djece – koji bježe od rata, gladi, siromaštva i društvene nejednakosti. Ta naša braća i sestre prečesto na svome putu susreću smrt ili odbacivanje onih koji bi im mogli pružiti gostoprimstvo i pomoć. Neka se na sljedećem Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu ne propusti staviti u središte ljudsku osobu s njezinim dostojanstvom i razraditi politike kadre pomoći i zaštititi žrtve sukoba i drugih izvanrednih situacija, naročito najranjivije i one koji su progonjeni zbog etničkih i vjerskih razloga.
Na ovaj slavni dan “raduje se zemlja obasjana tolikim sjajem” (usp. Hvalospjev svijeći) a ipak tako izmučena i zavijena u crno pohlepnim iskorištavanjem zbog zarade, koje narušava prirodne ravnoteže. Mislim posebno na ona područja koja su pogođena učincima klimatskih promjena, koje često uzrokuju suše ili teške poplave, što ima za posljedicu prehrambenu krizu u raznim dijelovima planeta.
S braćom i sestrama koji su progonjeni zbog vjere i svoje vjernosti Kristovu imenu i pred zlom koje kao da ima prevagu u životu mnogih ljudi, iznova počujmo utješne Gospodinove riječi: “hrabri budite – ja sam pobijedio svijet” (Iv 16, 33). Danas je blistavi dan ove pobjede, jer je Krist zgazio smrt i svojim uskrsnućem je učinio da zablista život i besmrtnost (usp. 2 Tim 1, 10). “On nas je izveo iz ropstva na slobodu, iz tuge u radost, iz žalosti u slavlje, iz tame u svjetlo, iz ropstva u otkupljenje. Zato pred njim kličemo: Aleluja!” (Meliton Sardski, Uskrsna homilija).
Onima u našim društvima koji su izgubili svaku nadu i radost življenja, klonulim starijim osobama koje u samoći napuštaju snage, mladima kojima je, čini se, oduzeta budućnost, svima još jednom upućujem riječi Uskrsloga: “Evo, sve činim novo!… Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava” (Otk 21, 5-6). Neka ta ohrabrujuća Isusova poruka pomogne svakome od nas ponovno, s većom hrabrošću i nadom, krenuti u izgrađivanje putova pomirenja s Bogom i našom braćom. To nam je toliko potrebno.