Zadar, (IKA) – Obiteljski duh u redovničkim zajednicama tema je rekolekcije redovnica Zadarske nadbiskupije održane u srijedu 18. svibnja u ženskom samostanu benediktinki u Zadru. Na početku toga mjesečnog susreta redovnica misno slavlje u crkvi Sv. Marije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Istaknuo je da Crkva razvija duh pravih, temeljnih životnih vrijednosti, učeći prepoznavati ih i lučiti od nesigurnih udobnosti i obilja. Potaknuo je redovnice da u svakodnevnoj buci čuju glas svoga zaručnika te da mu daruju prostor tišine i sabranosti kako bi im mogao prenijeti ono što mu je na srcu. “Možda ga boli što smo nedovoljno raspoloživi osluškivati njegove poruke i poticaje duha. Neka i taj dan sabranosti bude prigoda za opetovanu raspoloživost duha i molitvu Gospodinu da probije gluhoće i sljepoće srca, da bismo razumjeli i sve više voljeli Isusa poslanog radi našeg spasenja”, poručio je mons. Puljić.
S. Benedikta Miš iz zajednice Karmelićanki Božanskog Srca Isusova iz Bibinja, s 20-godišnjim iskustvom djelovanja u misiji u Brazilu, razlagala je kako se obitelj i posvećeni život dodiruju i isprepliću. “Ako u obitelji i redovničkoj zajednici još nije usvojena vrijednost pripadnosti, teško će se živjeti poziv. Uvijek će se hodati paralelno, a ne zajedno. Cilj obiteljske i redovničke zajednice je ostvarivati zajedništvo, ljubav”, rekla je s. Benedikta, navodeći koje vrijednosti treba njegovati za uspješan obiteljski duh: vjernost, povjerenje, otvorenost za dijalog, poštenje, pažnja, dobrohotnost, poštivanje osobnosti svakog člana. “Obiteljski duh ne dolazi sam po sebi. Da bi zajednica disala tim duhom, svi članovi trebaju uvidjeti vrijednost tog duha. Svijest da smo velika Božja obitelj vodit će nas i u odnose pripadnosti i poštovanja svakog čovjeka” istaknula je predavačica dodavši da duh koji vlada u zajednici ili obitelji ovisi o kakvoći odnosa njenih članova. “Svatko unosi samog sebe sa svojom osobnošću, donosi iskustvo iz vlastitog obiteljskog ozračja. U zajednicu kojoj pristupa ulazi u odnos s drugim osobnostima. Tada nastaju kombinacije odnosa koje stvaraju ozračje da se osjeća duh kojim neka zajednica diše. Ljudi osjećaju kakvim duhom odišemo. Naša tema nije karizma redovničkih zajednica nego duhovni oblici koje našim odnosima stvaramo, a nekad nam donose teškoće, udaljuju nas ili približavaju idealnom obliku reda”, rekla je s. Benedikta istaknuvši da je lice zajednice odraz odnosa njenih članova. Redovnice su pozvane na duh zajedništva koji je na sliku Trojedinog Boga. Međusobni odnosi su najjače područje gdje prolazimo iskustva ljubavi, poštovanja, prihvaćanja, patnje, radosti, rekla je s. Benedikta. Istaknula je da govor o obiteljskom duhu u redovničkoj zajednici nije govor o varijantama praktičnog življenja u obitelji, nego o onome što je karakteristično za obitelj.

Predavačica je tumačila i kako u svom hodu zajednica može isijavati nekoliko obličja. S promjenama u redovničkoj zajednici mijenja se i njen oblik te je s. Benedikta opisala karakteristike nekoliko odnosa: autoritarnost (osoba se postavlja kao vlast i drugima sebe nameće kao pravilo ponašanja, gušeći osobnost, kreativnost i slobodu); demokracija (svi odlučuju i pozivaju se na prava, ali malo na dužnosti). “Zdrava demokratičnost je sposobnost za davanje i primanje, slušanje drugoga i prihvaćanje zdrave kritike. Demokratski odnos poglavara stvara radost, polet, kreativnost u zajednici. Za demokratičnost je potrebno imati smisao za zdrav i usmjereni dijalog, poštivanje osobnosti i različitosti nazora na svijet. U suprotnom, pretvara se u anarhične odnose” upozorila je s. Benedikta. U odnosu anarhije autoritet je nepotreban za vodstvo, svi su poglavari; ne treba pravila, uvijek se osjeća da je nečija sloboda zakinuta, pravda je ono što svaki pojedinac smatra pravdom. “Mučno je živjeti redovničko opredjeljenje u takvom duhu zajednice. I ta razdoblja postoje i nisu svjedočanstvo za nasljedovanje”, istaknula je s. Benedikta. Upozorila je i da mnogima upravlja posao te da su rad i produktivnost postali mjerilo vrijednosti osobe. “Zajednica izgleda kao ured ili tvrtka koja se vrednuje po onome koliko je učinkovita. Zato taj oblik zajedničkog življenja zovem uredski ili tvrtka odnosi. Rad, Božji dar po kojem sličimo Bogu Stvoritelju i omogućuje nam okušati se u kreativnosti i stvaralaštvu, pretvorio se u nešto što nas opterećuje da hodamo u grču, pod stresom, apatični, bez radosti redovničkog ideala. Sve što nas je u početku redovničkog života zanosilo, sad se ohladilo i iščezlo. Pretvorili smo se u zahuktali motor koji nema vozača i juri u beskraj. Nemam vremena i to je to”, upozorila je s. Benedikta.