Slavonski Brod, (IKA) – U povodu Dana grada, na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća, o spomendanu sv. Ivana Nepomuka – zaštitnika Slavonskog Broda najviše javno priznanje i nagrada – povelja počasnog građanina s grbom grada, a na prijedlog gradonačelnika Mirka Duspare, dodijeljena je 16. svibnja o. Albertu Thielemeieru CSSp, prošlogodišnjem zlatomisniku, u prigodi obilježavanja 50 plodonosnih godina misništva, služenja čovjeku i Crkvi.
U duhovnoj skrbi kao bolnički kapelan Opće bolnice dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu s puno ljubavi i gorljive zauzetosti za čovjeka u potrebi, pretakao je vjeru u djela te podsjećao na svetost ljudskog života od začeća do naravne smrti. Riječima ohrabrenja, pozivanjem na praštanje i humanitarnu pomoć potrebitima tijekom Domovinskoga rata, svojom prisutnošću i molitvom davao je nadu napaćenom i ratom unesrećenom hrvatskome narodu. Svaki susret s njim nasluti Božju ljubav, a njegova redovnička i svećenička blagost i dobrota poticaj je za rast u vjeri i radosno življenje kršćanstva, navodi se u obrazloženju Odbora za dodjelu javnih priznanja i nagrada Grada Slavonskog Broda.
Uime laureata pozdravnu riječ uputio je o. Albert.

O. Albert Thielemeier rođen je prije 84 godine (1927). u Njemačkoj. Nakon novicijata misijske Družbe Duha Svetoga nastavlja studij filozofije i teologije na Teološkom fakultetu spiritanaca u Knechtstedenu, a potom na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika DDS zaređen je 1960. u Njemačkoj, a potom u Belgiji po završetku studija postao docentom filozofije. Godine 1969. imenovan je provincijalom njemačke provincije misijske DDS, a 1974. generalni asistent u generalatu Kongregacije Duha Svetoga u Rimu. Kao poglavar redovito je u više navrata pohodio braću misionare u Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi. U tadašnju Jugoslaviju došao je 1981. te je punih 30 godina na službi u Đakovačkoj nadbiskupiji, a od toga 28 godina u Podvinju. Trenutačno je na službi u podvinjskoj župi kao župni vikar u miru, a posljednjih osam godina obavljao je i službu bolničkog kapelana u slavonskobrodskoj bolnici. Tijekom svog boravka u Hrvatskoj uvelike se trudio na planu buđenja novih svećeničkih i redovničkih zvanja, a bio je i član Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske.