Zadar, (IKA) – Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija održana je u srijedu 11. svibnja u sjemeništu Zmajević u Zadru. Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško izlagao je o temi “Liturgija i obitelj: obredna polazišta za shvaćanje kršćanskog života”. “Obitelj Crkvi nudi realizam, povjerenje, živu predaju, otklon od pokušaja svođenja Crkve na muzej ili beživotnu pobožnost. Djelatno udioništvo ne dopušta zatvoriti se u klerikalističku logiku. Djelatno udioništvo je oblik kojim se živi slavlje”, rekao je dr. Šaško, istaknuvši da život u obitelji traži preciznu obrednost. To ne zahtijevaju neke dužnosti i prava, nego obiteljsko ozračje, životna zbilja. Obiteljska životnost pretočena u liturgijski govor uvijek je sprječavala puku retoričnost i beživotnost. Dr. Šaško opisao je karakteristične geste djelovanja obitelji i njihove obrede: inicijacija, formacija, edukacija, iscjeljenje, prihvaćanje i nježnost te služenje, raspoloživost do odricanja. “Svaka je obitelj mudra inicijacija u načine uzajamnog podnošenja, promicanja i motiviranja drugoga. Obitelji su veliki laboratoriji iskustva promjena, obraćenja i pokore te zbog toga imaju što reći i učiniti u krizama vjere”, poručio je biskup, istaknuvši da bi obiteljsko iskustvo kao temeljno pravilo u crkvenu životnost trebalo unijeti pravilo tzv. izgubljenog vremena za pomirenje, liječenje rana bližnjega. Logika odricanja oblikuje se malim gestama koje odgajaju pojedinca da pronađe sebe u promicanju i pomaganju drugoga. Istaknuo je da je svaka obitelj velika sinkronizacija vremena, ne samo jer muškarci i žene imaju drukčiji odnos prema vremenu i jer su mladi i stari drukčiji u svojim ritmovima, nego zato što svaki pojedinac živi vrijeme na tri različite razine: slobodno, radno i slaviteljsko. “Držati sve to na okupu istinsko je umjetničko djelo. Svaka obitelj koja uspijeva to uskladiti i držati ravnovjesje ostvaruje nešto što izgleda kao nemoguć zahvat”, rekao je predavač. Svaka sretna obitelj tvori obzorje sinteze između rada, odmora i slavlja. Gdje to ne postoji, otvara se nezadovoljstvo, nemir i predbacivanja. Obitelj uspijeva pronaći taj sklad ako u odlučujućim trenucima dopusti da prevlada iskustvo slaviteljskog vremena koje promiče i ponovno učvršćuje.
Dr. Šaško opisao je značajke tri vremena: slobodno vrijeme i individualizacija, vrijeme rada i odgovornost te vrijeme slavlja i spomen/obećanje dara. “Slobodno vrijeme traži ispunjenost rekreacijom, što doslovno znači ponovno stvaranje te obrede traženja zajedništva, blagostanja, konzumiranja. Radno vrijeme je okvir odnosa i zadaća, prava i obveza; obredi tog vremena su precizni i detaljni u usvajanju uloga i vršenju posla”, rekao je predavač upozorivši da se zaboravilo da je slavlje ustrojbeno različito u odnosu prema radnom i slobodnom vremenu. “Sami možemo biti u radno ili slobodno vrijeme, ali ne u vremenu slavlja. Baš je to vrijeme spomena i riječi koja posadašnjuje prošlost i preduhitruje budućnost. To je vlastito vrijeme obitelji. Obitelj može biti na visini tog vremena samo kad ga živi; za življenje ga treba moći usvojiti simbolički i obredno. Drukčije postaje žrtvom moraliziranja ili stvaranja krivnje”, upozorio je dr. Šaško. Istaknuo je da obiteljski, nereligijski obredi očituju nesvodivost na “teološku ideologiju”. “To je važno za pastoral, za susret teologije i životnih okolnosti. Ako se ne daje duhovna vrijednost obiteljskom stolu, raznim inicijacijama, prostorima bračnog zajedništva, zdravstvenoj njezi, obitelj se lako gubi”, upozorio je dr. Šaško. Istaknuo je da Crkva i obitelj nose iskustvo zajedništva s bližnjim i s Bogom, u Kristu, na razini razuma, osobito na razini dodira. “Obredi su velika škola osjetilnog, taktilnog, pozornog slušanja, gledanja, zbir osjećaja koji započinju i završavaju u dodiru. Suvremenost se udaljila od spajanja razuma i dodira. Obitelj i Crkva obredno čuvaju tu poveznicu”, rekao je predavač, upozorivši da se Crkva ne smije svesti na agenciju za svete usluge. Ona je nastala iz dara i njeni obredi trebaju odražavati oslobođenost i radost iz srca svoje životnosti. Predavač je istaknuo i značaj vraćanja smisla kuće, doma. “Više se za crkvu gotovo ne usuđuje reći da je Božji dom. Na pitanja gdje boravi Bog, gdje se uči vjerovati, moliti i živjeti ljubav, većina će odgovoriti – u crkvi. No, svjedočanstvo Sv. pisma je drukčije: kuća je mjesto Božjeg očitovanja i mjesto slavlja i učenja vjere. U kući su našli mjesto i glavni događaji spasenja koje je započeo Krist: naviještenje, najljepši hvalospjevi, euharistija, Pedesetnica, trideset godina Isusova života”, rekao je dr. Šaško, podsjetivši da je bl. Ivan Pavao II. mišlju da je obitelj put Crkve naznačio da se Crkva treba vratiti doma. “Vratiti se kući gdje se nalazi vjernost poslanju, gdje se moli srcem i životom. To ne znači da se treba zatvoriti u kuću, jer obitelj nije samodostatna; ona treba oblikovati veću obitelj da bi se ucijepila u povijest spasenja koja se tiče svih ljudi. Treba pokušati stvoriti sintezu između velike i male Crkve (kućne Crkve)”, rekao je dr. Šaško. Liturgija obiteljima može pomoći kako ući u litrugijski govor, dozrijevati u okusu Božje riječi (osobna i obiteljska povijest), pripovijedati Riječ (pripovijedati svoju povijest, povijest obitelji djeci); slavlje govori i potiče (iskustvo susreta s Bogom), a svećenici mogu povezati govor o pozivu i sakramentima sv. reda i ženidbe.