Zagreb, (IKA) – Ljepotu sakralnih djela najstarije zagrebačke crkve Sv. Marka na Gornjem gradu, prepoznatljivog simbola Zagreba i Hrvatske, ispunili su gromoglasni tonovi novih orgulja. Dvije godine nakon završetka višegodišnje unutrašnje i vanjske obnove te crkve koja je još u 14. stoljeću prva u pisanoj hrvatskoj povijesti imala orgulje, postavljanjem novih orgulja zaključena je obnova tog vrijednog kulturnog zdanja. Orgulje s više od 3000 svirala, 41 registrom, težine 14 tona – rad njemačke majstorske radionice Wolfganga Eisenbartha iz Passaua – na treću uskrsnu nedjelju, 8. svibnja, tijekom euharistijskog slavlja blagoslovio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
“Predajemo ti, Gospodine, ove orgulje da ih blagosloviš te uz njihovu pomoć tebi glasno pjevamo pohvale i molitve”, izgovorio je, nakon pokajničkog čina, riječi blagoslovne molitve kardinal Bozanić. Potom se gornjogradski župnik mons. Franjo Prstec popeo na kor, pokadio novi instrument te je svečano intonirao Slavu. Tada su nove orgulje – za kojima je bio orguljaš Pavao Mašić – pustile svoje prve zvukove, a slavlje je pjevanjem pratio Oratorijski zbor crkve sv. Marka.
Glazba u liturgiji nije samo sredstvo za stvaranje ugođaja svečanosti, nego i ostvarivanja molitvenog ozračja, istaknuo je kardinal Bozanić te u uvodnom slovu brošure o novim orguljama, između ostalog zapisao: “Zvuk glazbe u liturgiji, kojim se na izvrstan način izriče stanje duše, dragocjenost je koju dodirujemo osjetilima te je pretačemo u svoje biće kako bismo se spremnije otvorili Božjoj objavi i njegovoj blizini. Umjetnost u Crkvi ima ministerijalno značenje, što se odnosi i na liturgijsku glazbu izvođenu na orguljama. Orguljska je glazba bogatstvo bez kojega bi se u liturgiji osjećala praznina”.
A upravo se posljednjih godina osjećala djelomična praznina zbog neadekvatnih orgulja u glazbeno tradicijom bogatoj župi sv. Marka. Prijašnje orgulje, koje su u crkvi postavljene 1936. godine, bile su iznimno zapuštene, neadekvatno profiliranih dispozicija, pa se još prije desetak godina odlučilo pristupiti obnovi i proširenju. No ti zahvati nisu rezultirali zadovoljavajućim rješenjem te se 2009. godine počelo razmišljati o nabavi novog instrumenta mehaničke trakture. Ministarstvo kulture i predstavnici konzervatorske struke dali su suglasnost i odobrili gradnju novih orgulja i između više ponuda renomiranih, inozemnih orguljarskih radionica izabrana je ona Wolfganga Eisenbartha, čija se kvaliteta i stručnost dokazala velikim brojem instrumenata građenima u crkvama u inozemstvu, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj.
Kako stoji u brošuri izdanoj u prigodi novih orgulja, orguljar Eisenbarth imao je zadatak u nešto više od pola godine unutar povijesnog kućišta koje datira s konca 19. stoljeća i unaprijed zadanog okvira razviti orguljarski sklop. Sastavljanje dispozicije, vrste i rasporeda zvučečih orguljarskih registara, povjereno je Anti Knešaureku koji se odlučio za gradnju instrumenta francuske dispozicije: “Nove su orgulje posebnost u orguljarskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljaške škole. U tehničkom pogledu opremljene su najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima te orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje liturgijskog i koncertnog repertoara”.
Radosna nedjeljna glazbena priča u crkvi Sv. Marka završila je iskazivanjem snage i vrijednost novih orgulja tijekom večernje svečane kolaudacije. Bila je to prigoda i za izražavanje zahvalnosti svima koji su žrtvovali vrijeme i sposobnosti u tom zahtjevnom pothvatu, a pozdravnu riječ uputio je i graditelj Eisenbarth. Na repertoaru, kojeg su izvodili eminentni orguljaši Pavao Mašić, Ante Knešaurek i Alen Kopunović-Legetin, bila su djela Bacha, Duprea, Muleta i Widora te improvizacija na hrvatske uskrsne pučke napjeve.