Dubrovnik, (IKA) – Uz četrnaestu obljetnicu smrti dubrovačkog biskupa Severina Perneka u ponedjeljak, 2. svibnja dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je misu zadušnicu u dubrovačkoj katedrali te je u propovijedi podsjetio na život blagopokojnog biskupa koji je bio “obilježen patnjom koja u njemu nije motivirala osvetu, ali jest molitvu za ustrajnost”. Biskup Pernek rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu pohađao je u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjolučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. U istom sjemeništu bio je i njegov stariji brat Franjo koji je kao mladić ubijen od partizana, a tim putem je bio krenuo i njegov mlađi brat, ali je zbog rata prekinuo školovanje. Bogoslovne studije nastavio je u Sarajevu, a zatim, nakon što je bogoslovija u Sarajevu bila zatvorena, u Zagrebu. Krajem rata mu je ubijen i otac, a i on sam je bio sudionik križnog puta. S izbjeglicama je iz Zagreba krenuo prema Bleiburgu, a onda se pješice vratio u Sarajevo. Zaređen je u Zagrebu 1948. za svećenika Banjolučke biskupije u kojoj je tada bilo izuzetno teško stanje. Biskup Garić umro je u izgnanstvu 1946. godine, više od dvije trećine klera bilo ubijeno, prognano ili osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne, a djelatni su ostali samo neki stariji svećenici. Postao je župnikom Prijedora u kojem su prije njegova dolaska ubijena dva svećenika. Nakon što je obavljao niz službi poslan je na studij crkvenog prava na papinsko Lateransko sveučilište na kojemu je doktorirao 1960.godine. Po povratku sa studija djeluje u svojoj biskupiji kao generalni vikar, a obavlja i druge službe. Papa Pavao VI. imenovao ga je 10. travnja 1967. dubrovačkim biskupom. Zaređen je 18. lipnja te godine u zagrebačkoj katedrali, a službu je preuzeo 23. srpnja. Biskupsko geslo mu je bilo ‘Veriteti in caritate’ (Služiti istini u ljubavi).
“Unatoč mnogim poteškoćama hrabro je preuzeo svoju biskupiju tako što je, kako piše u jednom članku napisanom u prigodi desete godišnjice njegove smrti, ,stavio biskupski križ na prsa, a biskupijski na leđa i hrabro ga nosio’ provodeći smjernice Drugog vatikanskog koncila u svojoj biskupiji”, rekao je biskup Uzinić i dodao: “Osnovno obilježje njegovog biskupskog djelovanja, pa i čitavog života koji je bio popraćen gubitkom oca i brata koji mu je bio uzor, a zatim i nemogućnošću da ostvari svoj misijski poziv koji je želio, bilo je križ. Već je i prije bio slabog zdravlja koje je dodatno pogoršano stanjem biskupije nakon potresa 1979. kad je postao beskućnik i osobito nakon hodočašća u Lurd 1981. kad je doživio tešku prometnu nesreću čije je posljedice nosio cijeli život. Kad je 1988. morao u Rim na liječenje, papa Ivan Pavao II., od nedjelje i blaženi, imenovao je 12. studenoga 1988. mostarskog biskupa blagopokojnog Pavla Žanića apostolskim upraviteljem, a on sam je zbog bolesti 1989. zamolio umirovljenje. Ni to nije bio kraj njegovoj patnji jer je kao umirovljenik bio svjedok novih žrtava i stradanja i njegove Banje Luke i njegovoga Dubrovnika. On je i to strpljivo podnosio bez mržnje i s molitvom na usnama”, rekao je biskup Uzinić.