Rim, (IKA) – Više od tisuću hrvatskih hodočasnika svojim sudjelovanjem u slavlju beatifikacije 1. svibnja u Vatikanu nastojalo je pokazati zahvalnost papi Ivanu Pavlu II. koji je tri puta posjetio Hrvatsku, i koji nas je oslovljavao s – ‘ljubljeni puče hrvatski’. Nakon iskazivanja štovanja novom blaženiku u bazilici Sv. Petra, veliki broj Hrvata 1. svibnja se okupio u crkvi Sv. Jeronima u Rimu, gdje je misu zahvalnicu za beatifikaciju predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Propovijedao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
U izjavi za Hrvatski katolički radio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u osvrtu na nedjeljno slavlje u Vatikanu primijetio je da je Ivan Pavao II. odlazio u pohode mnogim zemljama, susreo se s raznim narodima na svim kontinentima: “U nedjelju, pak, kao da su ljudi iz svih krajeva svijeta uzvratili te pohode njemu sudjelujući u njegovoj beatifikaciji. Uistinu je bio veliki dan”. U izjavi za HKR kardinal Bozanić bio je i osoban: “Osjećao sam se ponosan što sam vjernik i član Katoličke Crkve. U takvim trenucima čovjek se okreće unatrag, ponovno prolazi i sjeća se mnogih ugodnih situacija i na novi način proživljava sve doživljeno u mnogih susretima i prigodama”. Osvrćući se na brojna svjedočanstva o uslišanjima molitava po zagovoru Ivana Pavla II., kardinal Bozanić izrazio je uvjerenje da se i hrvatski vjernici mole novom blaženiku: “Vjerujem da i naši vjernici imaju što govoriti o onome što su osjetili po zagovoru Ivana Pavla II. Potičem ih neka se mole Ivanu Pavlu II., blaženom, jer on je moćan kod Boga i pomoći će im”. Misa zahvalnica za beatifikaciju Ivana Pavla II. u zagrebačkoj katedrali bit će slavljena “neposredno pred dolazak pape Benedikta XVI. u našu zemlju”, najavio je kardinal Bozanić.

Kardinal Puljić nije skrivao snažne emocije nakon slavlja u Vatikanu i beatifikacije pape koji ga je 1991. godine zaredio za vrhbosanskog nadbiskupa: “U trenutku kada je s njegove slike skinut veo i kada ga je papa proglasio blaženim sjetio sam se trenutka kada sam mu prvi puta čuo glas, dana kada me imenovao nadbiskupom, a posebice dana kada me uvrstio u Kardinalski zbor. Cijelo vrijeme sam ga doživljavao kao oca i u meni se sada javlja poseban osjećaj; on više nije onaj bliski papa nego papa zagovornik. Svetac me je posvetio na biskupskom ređenju i to mi je izazov da slijedim njegov put; poput Marije istinski biti vjeran Bogu i voljeti Crkvu te se, poput njega, po molitvi i radu do kraja istrošiti za spasenje duša”. Kardinal Puljić je za HKR komentirao naslove u talijanskom tisku koji je posljednjih dana puno pisao o papi Wojtyli kao velikom zagovorniku Bosne i Hercegovine: “Nekoliko stotina puta je progovorio u korist mira u Bosni i Hercegovini i želio je doći kao glasnik mira. Prvi puta, 1994. godine, nije mu bilo dopušteno doći. A onda nam je poslao divnu poruku koju smo sa suzama u očima slušali u sarajevskoj katedrali. Kada je došao, 12. travnja 1997. godine, u zračnoj luci je rekao: Evo, napokon sam tu! Iz njegovih se riječi moglo osjetiti koliko je čeznuo doći i donijeti poruku mira. Bilo je jasno da mu je jako stalo da opstane Katolička Crkva u BiH”.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić smatra se sretnikom što je bio blizu oltara tijekom mise beatifikacije: “Osobito me prožimala misao jesmo li svjesni vremena u kojem smo živjeli zajedno s njime? Jesmo li svjesni svih onih poruka, njegovih zauzimanja, njegovog potpunog angažmana kao Božjeg čovjeka u ovome svijetu i jesmo li zahvalni za sve što je učinio?”, upitao se i istaknuo veliku važnost prisutnosti mladih, kao i brojnih Talijana i Poljaka. Sve je to znak da je Ivan Pavao II. bio uistinu “ne samo Poljak, ili Papa koji boravi u Rimu, nego otac svih. Zahvaljujem Bogu što sam mogao živjeti u vremenu dok je on bio papa, a osobito mu zahvaljujem kao dugogodišnji dubrovački biskup što je došao u Dubrovačku biskupiju, ali i što je zadnji pohod završio u Zadru onim osobitim slavljem i radošću kojem su ga Zadrani otpratili i zahvalili za njegov dolazak”.

Uz požeškog biskupa Antuna Škvorčevića i generalnog tajnika HBK mons. Enca Rodinisa u Rimu bio je i banjolučki biskup Franjo Komarica: “Neizmjerno sam Bogu zahvalan što sam doživio ovaj dan. Prvi puta sam ga osobno susreo kada me redio. Nakon toga smo se susretali puno puta. Ne mogu zaboraviti njegovu ljubav, pogotovo tijekom rata, kada je puno puta intervenirao u velikim tjeskobama te kada je, onako bolestan i slab, došao u Banja Luku da bi proglasio blaženim Ivana Merza. Nezaboravne su mi i njegove riječi izrečene u Sarajevu da svaki dan za nas moli”.