Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je u katedrali Sv. Stošije u Zadru 22. travnja obrede Velikog petka kad je pjevana Muka našeg Gospodina, puk je počastio križ i potom se u procesiji s križem uz pjevanje prijekora “Puče moj” središtem grada uputio u ophod do crkve Sv. Šime. U tom svetištu je tijelo sv. Šimuna Bogoprimaoca koji je Mariji proročki rekao da će joj mač boli probosti dušu. “Križ i trpljenje nije bila glavna namjera Isusova dolaska na svijet. Njegova je namjera bila spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi tamo vodio osim onoga preko Maslinske gore, Golgote i Kalvarije. Do velikih stvari u životu dolazi se preko tih strmina. S križem dolazi i blagoslov”, poručio je nadbiskup, poželjevši da križ bude naš lijek, snaga, utjeha i nadahnuće. “Treća ura na Veliki petak poslije podne o kojoj izvješćuju evanđelisti bila je najkrvavije i najbezumnije ljudsko djelo. Pred neukrotivom svjetinom koja je tražila Isusovu smrt priroda se zastidjela, sunce je pomrčalo, a zemlja se potresla”, rekao je nadbiskup, dodavši da su u tom žalosnom procesu sudjelovali predstavnici raznih zvanja i staleža: suci, svećenici, vođe stranaka, bogataši, intelektualci, dvorani, građani, vojska, narod, sluge, služavke, pojedinci i društvo. “Opisani događaj davno se zbio. Ali njegova jeka i danas se čuje. Ne samo jeka, već i akteri su tu. Svi smo mi obuhvaćeni pripoviješću o Isusovu trpljenju i muci. U napasti smo ustvrditi da se Isusovo pitanje ‘Puče moj, što učinih tebi?’ ne odnosi na nas, nego na ljude koji su Isusa uhitili, mučili i razapeli”, upozorio je nadbiskup, potaknuvši puk da se suživi s Isusovim trpljenjem i kaje za uvrede nanesene Gospodinu. Homiliju je zaključio izražavajući žaljenje što su muškarci bili aktivni sudionici procesa i osude Isusa. “Preko učenika Jude smo te izdali, preko političara Pilata osudili, preko vojnika mučili i razapeli. To je naša bijedna muška uloga u tvojoj muci i umiranju. Smijemo li iznijeti olakšavajuću okolnost u našu obranu? Preko Josipa iz Arimateje skinuli smo te s križa i položili u grob. Uzmi nam to za dobro i udijeli nam oproštenje za naše grubosti, bezosjećajnosti, vrijeđanja, klevete i psovke”, zamolio je nadbiskup, ukazavši i na odgovornost žena koje su među razjarenim svijetom vikale “Raspni ga!” “Gospodine, dopusti nam rečenicu i u našu obranu. Pokušavale smo nagovoriti Pilata, preko njegove žene, da te oslobodi osude; u jednoj od jeruzalemskih ulica Veronikinim rupcem smo obrisale tvoje iznakaženo lice, a preko pobožnih žena koje su te pratile do Golgote oplakale smo tvoju muku i stradanje. Oprosti naše grijehe zavođenja, nečednosti, svadljivosti, zavisti i ogovaranja. Ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost tvoje svete krvi bude za nas izgubljena”, zaključio je nadbiskup.