Zagreb, (IKA) – Obrede Velikoga petka u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s pomoćnim biskupima Valentinom Pozaićem, Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim. Nakon Službe riječi i otpjevane Muke po Ivanu, propovijedao je biskup Šaško koji je u središte promišljanja stavio Kristov križ. Podsjetio je, kako je Božja riječ o muci najdublja objava istine tko je čovjek i tko je Bog. Biti u dohvatu Isusove muke znači stati na prvo motrište da bi se dodirnula srž života. Razmatrati Muku ne znači učiniti neku pobožnu vježbu, nego ući u otajstvo susreta čovjeka i Boga koji govori “vaše misli nisu moje misli i vaši puti nisu moji puti”, rekao je biskup, te podsjetio kako na navještaj Kristove muke sav satkan od poniženja i slave istodobno, sav od blata i nebeskoga sjaja. I sve nas to vraća u naša iskustva, uspoređujemo ljudske drame, sve nam je tako blisko: od sudaca i sudišta, do stradanja i stratišta.
Biskup je podsjetio kako se iznova baš ovoga dana pitamo koliko je bilo ruku koje su pri Isusovu ulasku u Jeruzalem pljeskale, mahale granama, a samo nekoliko dana nakon toga iste te ruke stvaraju ritam nakaznim urlikom, podsmjehom i pribijanjem na križ. Koliku samo moć imaju ljudske ruke: oblikovati ili razobličiti, prikovati ili osloboditi, blagosloviti ili zazvati prokletstvo, rekao je biskup, te podsjetio kako Isus vjeruje u ljubav i prihvaća križ koji nas otklanja od jednostavnih odgovora poput zahtjeva da siđe s križa, pa će mu se vjerovati.
Križ govori o veličini milosrđa, o daru milosti. I možda je najveće kršćansko krivovjerje ono koje naše otkupljenje pripisuje isključivo trpljenju, jer jedino je sredstvo otkupljenja zapravo ljubav. Kada je Krist došao na zemlju i sada kada dolazi k nama, svijetu ne nedostaje trpljenja, nedostaje mu ljubavi, poručio je biskup. Nakon poklona križu i pričesti, obredi su završili molitvom na Isusovu grobu. Obrede su pratili Koralisti zagrebačke katedrale i bogoslovi pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka.