I. Projekt Crkve hrvatskih mučenika na Udbini

1. Kripta, memorijalni i muzejski sadržaji

Prostor kripte – učilišta hrvatske povijesti – sadržajno i prostorno je graduiran. Središnji prostor kripte u čijem težištu se nalazi mensa prožima se s vanjskim prostorom posredstvom kliznog (posmičnog) zida s integriranim “vratima u vratima”.

Ovaj polivalentni prostor jest mjesto sabiranja i usredotočenja na spomen žrtve mučeništva. Memorijalni ophod započinje u istočnoj lađi kripte, gdje se posjetitelji uvode u tragediju Krbavske bitke, kroz živu riječ kustosa, te razgledavanjem muzejske postavke s izloženim dokumentima, artefaktima i projekcijom tematskog filma. Zapadnu lađu čini prostor najvećeg simboličkog intenziteta – sarkofag mučenika. Na nivou kripte ovaj prostor podijeljen je u šest ćelija koje su pojedinačno simbolički tematizirane:

– Kripta prvomučenika (od sv. Venancija, do sv. Kvirina Sisačkog)
– Kripta hrvatskih svjedoka i mučenika vjere (sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac)
– Kripta branitelja narodne slobode
– Kripta mučenika – domovinskih otaca
– Kripta mučenika progonjene Hrvatske
– Kripta nevinih i zatajenih žrtava

Svaka od tematskih ćelija obilježena je znakom križa, univerzalnim simbolom mučeništva i žrtve, koji kao mistični prorez u zidu i stropu unosi otkupiteljsku svjetlost u unutrašnjost prostora.
Križevi se uzajamno vežu u lanac, svjedočeći kontinuitet mučeništva na ovim prostorima u njegovim povijesnim i značenjskim koordinatama. U projekciji križišta u svakoj ćeliji sarkofaga gori veliki kandelir. Ćelije su uzajamno povezane uskim prolazom koji predstavlja proširenje križnog proreza u dnu zida, dovoljnog za kontemplativni molitveni prohod.
Vjeronaučni, edukativni i povijesni susret s temama iz sarkofaga mučenika odvijati će se ispred svake ćelije u središnjem prostoru kripte. Na višoj razini sarkofaga sve ćelije pretaču se u jedinstveni prostor, koji kroz proreze u zidu ostvaruje mističnu vezu s crkvom (fenestellam konfessionis).
Južno pročelje kripte, nasuprot ulazu, čini hrvatski zavjetni zid, ciklopski kameni sklop simbolizira postojanost hrvatskog zavjeta na vjerodostojnost kršćanstvu u narodnoj slobodi. Ritualni ophod oko zida prigoda je na spomen i obnovu tog zavjeta.
Memorijalni scenarij vodi nas na kraju putom pomirenja (veza s pastoralnim centrom) do kapelice za molitvu praštanja (dnevna kapelica).
Mučeništvo za slobodu vjere i slobodu domovine temelj su opstojnosti Hrvatske, kao što je i u ovom projektu korpus mučeničkog sarkofaga – nositelj krova crkve.
Žrtve iz daleke i bliske prošlosti duhovni su supstrat i zaglavni kamen crkvi sadašnjice, u koju su nam mučenici unijeli svjetlost slobode i iskupljenja.

2. Župna crkva i zvonik

Crkva, središte župnog pastorala, organizirana je po suvremenim liturgijskim zahtjevima, ovaj put u interakciji toposa i memorijalnih atributa kompleksa.
Polazište u organizaciji crkvenog prostora jest osnost, određena pravcem koji se u smjeru juga pretače u autoritet glavne gradske ulice, a u smjeru sjevera u vizuru na prostor Krbavskog polja.
Pročelje crkve sa simboličkim portalnim vratnicama, koje se okreću oko okomite i ekscentrično postavljene osi u cijelosti je izveden iz drveta. Oba pročelja su u obliku mreže od voluminoznih glagoljskih grafema, kao inox čipka umetnuta u pročelje, u kojoj bi bilo upisano svjedočenje Popa Martinca ili neki drugi povijesni zapis. Uska galerije iznad portala nosi orgulje. Iz envelope krova razvijen je zvonik koji u ukupnoj kompoziciji ne predstavlja stožernu vertikalu, već čini komplement sakralnoj vertikalnosti volumena crkve.
Crkva i zvonik nisu dakle suprotstavljena horizontala i vertikala, nego predstavljaju tjemene točke kompozicijske amplitude koja u cjelini ostvaruje sakralnu znakovitost. Korpus sarkofaga mučenika jednako snažno oblikuje crvku, kao što je snažno obilježio i prostor kripte. Kao zaseban strukturalni element suhozidne teksture (mocira, gromača, gomila, kažun, bunja, čemer…) on simbolički i stvarno nosi krovnu konstrukciju crkve, dinamičnu drvenu prostornu strukturu u cijelosti sagledivu iz prostora crkvene lađe.

U zid mučeničkog sarkofaga ugrađene su prizmice od INOX-a s oznakama postaja križnog puta, u ovoj prigodi bez narativnih obilježja – samo s rimskim brojem (stilizirana kapitala) urezanim u metal.
Za pokrov crkve primijenjen je polirani INOX lim s varenim šavovima, čija tankoća (d=0,4 mm) daje “zgužvanu teksturu, a refleksnost čini pulsirajući nebeski odsijač.
U oblikovanju crkve vidljiva je namjera arhitektonskog ambijentiranja zgrade, s uporištem na referentne primjere tradicijske gradnje u ovom podneblju, kao što je primjerice crkva sv. Antuna u Modrušu ili Turjanska crkva sv. Ivana.
Iako arhitektonska artikulacija ansambla predstavlja rafinirani izvod iz referentnih spomenika, jasna je namjera uspostave graditeljskog i kulturnog kontinuiteta, jer područje Like glede sakralnog nasljeđa nikad nije bilo” …tabula rasa, već specifična inačica srednje evropske arhitekture vezana na svoje tlo”. (Zorislav Horvat)

3. Pastoralni centar

Zgrada pastoralnog centra predstavlja autonomni organizam, koji je s crkvom – kriptom povezan hodnikom (put pomirenja) na najnižem nivou (+834.00). Na istom nivou organizirana je i dnevna kapelica.
Župni ured i vjeronaučna dvorana, te prateći sanitarni i tehnički prostori organizirani su na nivou +837.00 ispred kojih je na istom nivou oblikovano dvorište pastoralnog centra.
Gospodarski ulaz oformljen je na nivou parkirališta (+830.00) s kojeg se pristupa garaži. Na istom nivou nižu se gospodarski prostori s kuhinjom, blagovaonicom i zajedničkom sobom. Na višim etažama (nivo +833.00 i 836.00) organizirane su smještajne jedinice za župnika, kapelana i goste. S istočne strane oblikovani su u kaskadama privatni intimni vrtovi stanovnika župne kuće.

4. Organizacija vanjskih prostora

Otvoreni prostori memorijalne crkve, organizirani su u niz prostornih sekvenci, od kojih nastupna površina pred glavnim pročeljem crkve predstavlja gradski trg u osi glavne ulice, mjerilom i oblikovanjem primjeren urbanom okruženju.
Na jugoistočnoj strani parcele je parkirališna površina (2 BUS + 25 PM), koja djelimice angažira prostor sporedne ulice. U denivelaciji između crkve i župne kuće oblikovano je dvorište pastoralnog centra, kao smirujuća horizontalna površina.
Površine oko svetišta oblikovane su u nagibu kao snažne rampe za procesijski ophod i vezivanje svih značajnih nivoa kompleksa putovima bez pješačkih barijera.
Postament memorijalnog kompleksa oblikovan je u novu udbinsku akropolu, na kojoj je stvoren široki prostor za okupljanja na otvorenom. Različite sekvence ovog prostora različito su tematizirane.
U točki na koju izlazi križni put oblikovana je poprečno usmjerena ravna površina na čijoj se osi nižu:

– XIV postaja križnog puta
– Oltar na otvorenom
– Spomenik Papi Ivanu Pavlu II.

Završna točka platoa, mjesto je panoramskog razgledavanja i prostor za ceremonijalno podizanje za zastave.
Nikola Bašić, dipl. ing. arh

II. Prihvaćeno arhitektonsko-urbanističko rješenje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini

Na osnovi odluke Glavnog odbora akcije za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, 17. travnja 2004. raspisan je javni, opći i pozivni, anonimni natječaj za izradu arhitektonsko-urbanističkog rješenja Crve hrvatskih mučenika na Udbini. Rok predaje natječajnih radova bio je 31. kolovoza 2004. godine.
U zadanom roku stiglo je 28 rješenja. Pregledom prispjelih natječajnih radova Ocjenjivački sud je ocijenio da nije dostavljen niti jedan rad koji bi u cjelini zadovoljio očekivanu kvalitetu te zavrijedio jednu od raspisanih nagrada. Zaključeno je, međutim, da se mogu izdvojiti četiri (4) natječajna rada koji su u svojem većem dijelu idejom dosegli razinu za koju se pretpostavlja da bi se doradom moglo doseći dobro urbanističko-arhitektonsko rješenje. Sva četiri autora (grupe autora) dostavili su na vrijeme dorađena rješenja. Ocjenjivački sud na sjednici održanoj 22. studenoga održanoj u prostorijama Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, završio je svoj rad izabravši kao najbolje rješenje rad autora Nikole Bašića iz Zadra.
Ocjenjivački sud sačinjavaju (abecednim redom): Mile Bogović, predsjednik, Ivan Celio Cega, Nenad Fabijanić, Hrvoje Giaconi, Milan Kruhek, Tomislav Premerl, Matija Salaj, Bernardin Škunca i Anton Šuljić. Zamjenik člana je Stipe Mudrovčić, a izvjestitelji su Ante Pašalić i Gordana Vuković.
Ocjenjivački sud kao najbolje rješenje proglasio je rad Nikole Bašića.
Glavni odbor je na svojoj sjednici, održanoj u prostorijama Hrvatskog sabora u Zagrebu 3. prosinca 2004. godine prihvatio odluku Ocjenjivačkog suda i odredio da se krene u izradu glavnog i izvedbenog projekta.