Istina je prava novost.

Misa posvete ulja u zadarskoj katedrali

Moralna konfuzija u životu i radu te idejna pomutnja u glavama ljudi razlogom su da se čovjek osjeća izgubljeno i nesigurno. A kad izgubi osjećaj za vlastitu vrijednost i ostane bez čvrstog uporišta, nađe se u prostoru praznine

Zadar, (IKA) – “Hoće li se u ovom vremenu nejasnoće i pomutnje naći odvažnih svjedoka koji će neustrašivo poput Ivana Krstitelja upućivati na središte i upozoravati što se u životu ne smije raditi? Svećenicima je udijeljena ta uloga. Naše je upućivati, odgajati, poticati i karati, bilo to zgodno ili nezgodno”, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji Mise posvete ulja na Veliki četvrtak, 21. travnja, predvodeći u katedrali Sv. Stošije u Zadru koncelebrirano slavlje u kojem je posvetio sveto ulje koje se koristi u slavljenju sakramenata. Svećenici djelatni u nadbiskupiji obnovili su svećeničko obećanje, a u slavlju su sudjelovali i ovogodišnji krizmanici, katekumeni, vjeroučitelji i župni suradnici.
U susretu novih zadataka i izazovnih okolnosti svećenici se pitaju o svojoj misiji u ovom trenutku, rekao je nadbiskup, dodavši da to zahtijeva uvid u potrebe suvremenog čovjeka, koje su njegove rane i praznine koje Crkva treba vidati. “Ima rana koje se mogu liječiti samo molitvom i sakramentalnim životom. Ima velikih praznina koje jedino Evanđelje može ispuniti”, istaknuo je mons. Puljić, potaknuvši na razmišljanje o prazninama koje su za navjestitelje Radosne vijesti, ovlaštene od Gospodina da odgajaju narod Božji, pravi izazov u pastoralu. Nadbiskup je upozorio da se dolaskom demokracije i tržišne orijentacije čovjek sve više otuđuje i klanja pred svijetom koji je stvorio te postaje njegovim gospodarom koji njime manipulira. “Usprkos svih deklaracija o ljudskom dostojanstvu i pravima, čovjek se osjeća sporednim i beznačajnim. Izgubio je smisao za vlastitu vrijednost i dostojanstvo. Degradiran u vlastitim očima nije kadar otkriti kako je on slika Božja i da Duh Božji u njemu prebiva. Izgubljen u svijetu materije nije sposoban graditi bolje odnose, bolje društvo, jer se osjeća bezvrijednim”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da svećenik čovjeka treba uvjeriti kako je vrijedniji od proizvoda svojih ruku i da mu treba pokazati prostor gdje je sasvim svoj, slobodan. Nadbiskup je istaknuo da su svećenici pozvani liječiti čovjeka i od opasnosti relativizma, kaosa i nereda prisutnog na svakom koraku. “Moralna konfuzija u životu i radu te idejna pomutnja u glavama ljudi razlogom su da se čovjek osjeća izgubljeno i nesigurno. A kad izgubi osjećaj za vlastitu vrijednost i ostane bez čvrstog uporišta, nađe se u prostoru praznine. Ne razumije zašto živjeti, boriti se i patiti, ne shvaća čemu sve to. On je bez smisla”, upozorio je nadbiskup. Liturgija posvete ulja podsjeća na dan rođenja euharistije i svećeničkog reda. To je nezasluženi dar i milost. Krist je svećenika izabrao, pozvao i posvetio, treba njegove ruke, pamet i srce. “Ponekad opterećeni propustima za nama, a uplašeni zadacima pred nama, naše slabo tijelo drhti i plaši se. Zbunjeni smo i nemoćni. Potrebne su nam Isusove riječi: Ne bojte se! Ostanite u meni. Bdijte i molite! Tražite i kucajte”, rekao je mons. Puljić, podsjetivši da Direktorij za službu i život prezbitera navodi sredstva koja pomažu svećenicima da se ne izgube: svećenik treba srediti svoj molitveni život da sadrži svakodnevno slavljenje euharistije, čestu ispovijed i duhovno vodstvo, cjelovito i žarko moljenje časoslova na što je dnevno obvezan, ispit savjesti, razmatranje, produženi časovi šutnje, obnove i duhovne vježbe, čitanje života svetaca, moljenje krunice, križnog puta i drugih pobožnih vježbi.