Dubrovnik, (IKA) – Misu posvete ulja u dubrovačkoj katedrali predvodio je 20. travnja dubrovački biskup Mate Uzinić zajedno s pedesetak svećenika koji su, prvi put pred novim biskupom, obnovili svoja svećenička obećanja. Zbog posebnosti teritorija Dubrovačke biskupije koja je dijelom i otočna, kao i iz želje da što veći broj svećenika može sudjelovati u proslavi, svećenički dan u Dubrovniku uobičajeno se slavi na Veliku srijedu, kazao je u uvodu biskup Uzinić. Za svoje prvo obraćanje svećenicima biskup Uzinić poslužio se mislima blagopokojnog pape Ivana Pavla II. koji je, parafrazirajući sv. Augustina (Vobis enim sum episcopus, vobiscum sum christianus), u prigodi svog prvog Velikog četvrtka u svojstvu rimskog biskupa svećenicima poručio: “Za vas sam biskup, s vama sam svećenik”. Dodajući tim riječima misli pape Benedikta XVI. u prigodi ovogodišnjeg tradicionalnog susreta sa svećenicima Rimske biskupije u Rimu 10. ožujka, biskup Uzinić je istaknuo kako želi da rečenica: “Za vas sam biskup, s vama sam svećenik”, bude i njegova poruka dubrovačkim svećenicima, “kako bi se u našem svećeničkom zajedništvu i povezanosti mogla vratiti onoj izvornoj Augustinovoj misli i pretočiti u iskrenu poruku svih nas zajedno našim vjernicima: ‘Za vas smo svećenici, s vama smo kršćani'”.
Ističući kako u pastoralnoj službi svećeničko osobno svjedočanstvo života koje treba biti znak i uputa puku povezuje različite načine i mjesta poslanja, biskup Uzinić je rekao: “Ljudi, između kojih smo izabrani i za koje smo postavljeni, žele vidjeti u nama taj znak i tu uputu i na to imaju pravo. Možda nam se ponekad čini da to ne žele ili da žele da u svemu budemo ‘kao oni’; ponekad se čini da to čak traže od nas, ali nije tako. To je obična obmana. Ljudima našeg vremena ne trebaju svećenici koji su njima slični, nego svećenici koji svjedoče više vrijednosti, svećenici koji su svjesni punog smisla svoga svećeništva, svećenici koju duboko vjeruju, koji hrabro ispovijedaju svoju vjeru, koji žarko mole, koji poučavaju s dubokim uvjerenjem, koji znaju nesebično ljubiti i služiti, koji služe svima, osobito najpotrebnijima”. Rekavši kako svećenik nije ‘upravitelj’, nego je sluga, biskup Uzinić je objasnio: “Biti sluga znači biti onaj koji ne traži svoju volju, ono što se njemu sviđa, nego znači sebe i svoj život podložiti Bogu i njegovoj volji. Ovo uključuje dužnost činjenja i onih stvari koje nam se na prvi pogled ne čine duhovnima jer, u nedostatku aktivnih vjernika i zbog loše organiziranosti, ponekad moramo sami činiti. Važno je, međutim, da nam uvijek na pameti bude želja za služenjem Kristu u Crkvi, u skladu s Crkvom i ondje gdje nas šalje Crkva”. Govoreći o specifično svećeničkom služenju ljudima u kojem moraju biti bliski ljudima i njihovim problemima dubrovački biskup je rekao: “Zajedno s drugim ljudima moramo tražiti istinu i pravdu čije prave i konačne dimenzije – vidjeli smo to i iskusili i ovih dana – ne možemo pronaći doli u evanđelju, štoviše u samom Kristu. Naša je zadaća služiti istini i pravdi u dimenzijama ljudske ‘vremenitosti’, ali uvijek u perspektivi vječnog spasenja. Vjernici, pa čak i nevjernici, od nas s pravom očekuju da budemo sposobni ukazati im na tu perspektivu, da budemo njezini svjedoci… Briga svakog dobrog pastira je da oni koji su im povjereni ‘život imaju, u izobilju da ga imaju’, kako nitko od njih ne bi propao, nego da imaju život vječni. Ovo znači da ne možemo propovijedati evanđelje po vlastitom ukusu, samo ono što se nama sviđa, nego i ono što nam se ne sviđa. Naš zadatak je navješćivati Božju volju u njezinoj cjelovitosti”. Nakon obnove svećeničkih obećanja biskup Uzinić blagoslovio je i posvetio ulja koja će se upotrebljavati u liturgiji Crkve.