Srdačno pozdravljam prečasnog gospodina dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta dr. Josipa Balobana, veleučenog prorektora i prorektoricu, sve nazočne veleučene dekane i prodekane Sveučilišta u Zagrebu, poštovane profesorice i profesore, studentice i studente, mlade diplomirane teologe i magistre znanosti, roditelje i prijatelje diplomanata i sve poštovane goste. Drago mi je što je Dan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta okupio sveučilišnu zajednicu naše Almae Matris Universitatis Studiorum Zagrabiensis. Od početka Sveučilišta u Zagrebu teologija je nazočna u programu sveučilišnih studija. Universitas studiorum obuhvaća teologiju zbog antropoloških, povijesnih i kulturalnih razloga.
Religioznost je temeljna antropološka konstanta a problem Boga prati cjelokupni razvitak ljudske misli. To se ne izražava u isključivo filozofskim i psihološkim koordinatama, nego i “vjerskim”. Postojanje objave, bilo koje naravi ona bila, kao i osobna vrijednost odgovora Bogu koji se objavljuje, premještaju analizu govora o Bogu s filozofskog područja na teološko, jedino u kojem važni antropološki pojmovi kao: stvorenje, zasluga, savjest, svjedočenje, vječni život zadobivaju konačni smisao.
Nadalje, židovsko-kršćanska objava očitovala se činjenicama koje su osjetno i prepoznatljivo obilježile povijest čovječanstva. Formacija izraelskog naroda, pokret nastao oko Isusa iz Nazareta, utjecaj njegova nauka na povijest i duhovnu baštinu nacija, vrlo su značajne činjenice da bi ih se moglo zanemariti. Unatoč tome Objavu je nemoguće proučavati samo sredstvima povijesne analize, jer bi se ubrzo pokazalo kako su nedostatna da ih objasne. I u tom je smislu potrebno prionuti teološkim kategorijama kako bismo razumjeli što se dogodilo i zašto.
Kulturna baština, prije svega Sveto pismo, kao i uređeno znanje o Bogu koje je teologija uspostavila polazeći od Objave, bili su prvi izvor promišljanja brojnih autora. Ozbiljno znanstveno razumijevanje njihove misli ne može se zamisliti bez tog izvora. Bez poznavanja onoga što kršćanstvu predstavlja Utjelovljenje ili misterij Trojstvenog Boga, ne bi se u potpunosti mogla razumjeti Marulićeva djela ili Hegelova fenomenologija duha, Paskalova mistika ili Nietzscheov nihilizam; bez precizne ideje o povijesti spasenja, ostali bi zasjenjeni sadržaji najvećih umjetničkih djela, ne bismo razumjeli mozaike drevnih bazilika, ni arhitekturu gotskih katedrala; bez iskustva drame grijeha i otkupljenja ne bismo mogli dokučiti sadržaj djela Dostojevskog, Goethea ili Shakespeara; bez poznavanja univerzalnosti i novosti otkupiteljske žrtve križa ne bismo razumjeli razvoj koji se je dogodio u povijesti prava, ili političke filozofije. To se ne odnosi samo na zapadnu kulturu, niti na europsku, nego se odnosi općenito na kulturu svih naroda. Naime, na kritične teme postojanja koje je kršćanstvo naznačilo nailazimo i u drugim velikim vjerskim tradicijama, a one se u potpunosti mogu razumjeti samo ako se u usporedbi ne izostavi kršćanstvo i židovstvo.

Teološka nastava unutar sveučilišta ima vlastito metodološko obilježje, prilagođeno njezinom javnom statusu. Ponajprije to je teologija koja se izlaže i predaje “pred sugovornikom”, metodologijom koja će pažljivo izložiti izvore svoga promišljanja i motive postojanja, u neprekidnom dijalogu s egzistencijalnim i kulturološkim uvjetima sugovornika. Nadalje, to je tipično “kontekstualna” teologija, posebno pozorna na univerzalnost svoga govora. U svom promišljanju ona vodi računa o znanstvenim dostignućima, antropološkoj, vjerskoj i kulturnoj panorami cijelog planeta.

Teologija koja predstavlja otajstvo Isusa Krista, raspetog i uskrslog, koji je smisao svijeta i povijesti, ako želi biti vjerodostojna, mora biti sposobna izraziti tu središnjost u potpunoj dijakroničkoj i sinkroničnoj panorami na što sveobuhvatniji način. Ne smije se ograničiti na izlaganje “svoje povijesti”, nego mora nastojati objasniti “sve povijesti” i “cjelovitu povijest”. Nadalje, takva teologija ima snažno “interdisciplinarno” obilježje, ne zato što se tjeskobno brine da ostvari brzoplete sinteze znanosti koje proizlaze iz drugih izvora, nego zato što je sposobna pokazati vezu između sadržaja Objave i drugih disciplina, znajući istaknuti transcedentalnu dimenziju koja prožima svaku istraživačku djelatnost koja iskreno teži za spoznajom istine. Ona će to učiniti utoliko bolje ukoliko bude spremna slušati i voditi dijalog s drugim znanostima.

Sinteza teologije i drugih znanosti nije samo potreba sveučilišta u kojem bi se ostvarili bolji uvjeti združivanja ljudskog znanja. Dijalog i sinteza potrebni su i teologiji. Intelectum prema kojem se usmjerava fides jest razumijevanje božanskih stvari. Da bi shvatio te odnose intelekt ide putem razumijevanja svega stvorenoga, cjelokupnog ljudskog života i povijest. Odreći se toga hoda značilo bi izložiti se riziku fideizma ili fundamentalizma, stavovima koje nemaju nikakve veze s vjerom ni s pravim sveučilišnim duhom. Vjernička sinteza između teološkog znanja o Bogu i ljudskog znanja o svijetu prerasta u odnos povezivanja naravi i milosti. Stoga možemo s papom Ivanom Pavlom II. ustvrditi da nije samo Sveučilištu potrebna Crkva, nego je i Crkvi potrebno Sveučilište (cit. Profesorima sveučilišta u Bologni, 18.4. 1982, br.2).

Svjestan važnosti akademskih ustanova u ovom povijesnom trenutku hrvatskoga društva kao veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu želim našem Fakultetu otvorenost i osjetljivost za vrijeme u kojem živimo i za potrebe čovjeka današnjice, želim da odgovorno požuri s potrebnom reformom teološkog studija usklađenom sa zahtjevima koje pred nas stavlja razvoj Hrvatske usmjeren prema zajedništvu europskih naroda kao i potreba naše Crkve u sadašnjem času. Želim Katoličkom bogoslovnom fakultetu da uspješno živi na suvremen način svoj izvorni poziv: universitas studiorum et docentium i da svojim #!služenjem misli#! promiče konstruktivni dijalog u našem narodu. A danas promoviranim teolozima čestitam na uspjehu. Hvala za pozornost!