Šibenik, (IKA) – “Danas slavimo spomen na onaj povijesni, posljednji Kristov ulazak u Jeruzalem, kad ga je najprije mnoštvo svijeta svečano dočekalo i kad je potom, od moćne rimske vlasti i suca Pilata bio optužen za “udruženi zločinački poduhvat” i osuđen kao zločinac na muku i smrt na križu, nažalost uz odobravanje glavara narodnih, ali i mnogih iz puka, zavedenih lažnom propagandom i ucjenama”, kazao je šibenski biskup Ante Ivas na Trgu Pavla Šubića u Šibeniku gdje je blagoslovio maslinove grančice.
“Mi danas dočekujemo svoga Gospodina, susrećemo se s njime i pridružujemo mu se. Dočekujemo ga s granama maslina u ruci, i primamo ga: da nam još jednom kaže svoju božansku riječ, kako je moguće ići i pod križem i ‘križnim putem’, i ne podleći očaju i beznađu. Dočekujemo ga da nas pouči kako povjerovati u pobjedu pravde i istine Božje, koja je bezočno obezvrijeđena, i kako sačuvati ponos koji nam je zgažen i ponižen. Kako biti i ostati zajedno i kako dalje”, poručio je biskup Ivas.
U homiliji misnog slavlja u katedrali Svetog Jakova povukao je paralelu između Kristove osude i haške presude hrvatskim generalima. “Isus Krist bio je ustrajan u izvršavanju volje Očeve: da daruje i položi svoj život za sve ljude. I onda kad se krvavo znojio pod maslinama, i kad je primio izdajnički Judin poljubac, kad ga je Juda prokazao, “locirao i identificirao”, kad je bio svezan i “transferiran”, odveden u zatvor u Jeruzalem i predan na milost i nemilost suda i sudaca. Isus je ostao postojano na Očevoj strani i kad je bio ispitivan, i kad su mnogi lažni i kupljeni svjedoci svjedočili a njegovi ga ostavili, zaboravili, neki ga se i odrekli i zatajili ga od straha pred običnim sluškinjama i vratarima svjetskih moćnika”, rekao je biskup Ivas.
Potom je istaknuo da evanđelje Cvjetnice govori kako se pred tom nepravednom osudom, pred tim uprljanim licima izdajica, lažnih i zaštićenih svjedoka i tajnih iskaza, pred tom zloćom ljudske nepravde, zgrozilo nebo i zemlja. “I prekjučer je nastala tama po zemlji našoj Hrvatskoj. I potresla se sva zemlja naša, čuo se krik, vapaj i šapat Bože zašto?”
Vjernike je pozvao da se pridruže Kristu koji otvara sve pećine i grobove, naročito one u ljudskim srcima, ma kako velikim i strašnim pečatima ljudskim bili zapečaćeni, i kako god ih čuvala zloba ili strah ljudski. Biskup je istaknuo da se “koljena prigibaju” jedino pred Gospodinom, a ne pred nikakvim ljudskim silama i sudovima ucjene, moći i straha. Vjernike je pozvao na zajedništvo s Bogom: “Vjerujemo da možemo svoj obraz sačuvati čistim i časnim, i hod svoj uspravim i ponosnim. I da se nećemo postidjeti ni pred sobom, ni pred svojom djecom, ni pred svojim narodom”.