Katehetska zimska škola za vjeroučitelje osnovnih škola na temu “Umijeće komuniciranja vjere u vjeronaučnoj nastavi” održana je od 8. do 10. siječnja u Zagrebu.
Susret je 8. siječnja započeo u Dječačkom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. Obraćajući se sudionicima Katehetske zimske škole, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuo je da je na području vjere sve komunikacija, da Bog prvi komunicira, poručivši da dok razmišljamo o umijeću komuniciranja vjere u vjeronaučnoj nastavi treba se ugledati u toga velikog, prvog komunikatora, Boga. Kao jedno od obilježja Božje komunikacije, kardinal je spomenuo tišinu i mir, navevši pitanja za razmišljanje – kako dovesti čovjeka do mira, da u miru i tišini susretne Boga, kako da vjeroučitelji u ovom vremenu buke i reklama pomognu mladom čovjeku, djetetu da dođe do mira, do tišine svoga života, da postane sposoban u tišini slušati, razmatrati, doživljavati. Nadalje, kardinal je istaknuo da je Bog prisutan, ali nenametljiv te da vjeroučitelji po svojom vokaciji trebaju biti stalno prisutni, ali nenametljivo.
Sudionike skupa pozdravio je potom ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac, najavivši da mogu očekivati svu pomoć toga ministarstva. Pozdravne riječi vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima uputili su i predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK dr. Ivica Pažin, predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Emila Barbarić i viša savjetnica za vjeronauk pri Zavodu za školstvo prof. Nevenka Lončarić Jelačić. Radni dio Katehetske zimske škole otvorio je predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, ukazavši na izazovnost i korisnost teme o kojoj će se razmišljati.

Kultura odgojnih čina
Prvo predavanje na temu “Kultura odgojnih čina” održao je mr. Vlatko Badurina, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Mr. Badurina istaknuo je kako se u radu s učenicima mora voditi računa o individualnosti svakoga pojedinog učenika te da smisao nastave nije samo prenošenje znanja. Znanost pokazuje svoje granice i nedorečenosti te se prečesto ne zna nositi s posljedicama rezultata. Niti jedan nastavnik ne treba ići samo za znanstvenim rezultatima već i za drugim elementima. Uloga nastave je pomagati učeniku u njegovu intelektualnome, fizičkom i psihičkom rastu te mu nastavnici uvijek moraju biti na raspolaganju, rekao je predavač, a svakog učenika treba ohrabriti kako bi vlastitim snagama ostvario zadane ciljeve. Ne treba se bojati pogrešaka, već se one moraju tolerirati i na njima se treba učiti. Svaki nastavnik treba izbalansirati odnos između onoga naučenog i samog učenika, istaknuo je mr. Badurina, govoreći o orijentaciji nastavnika prema učeniku. Smatra da je za rad u školi, bilo nastavnika bilo učenika, bitna aktivnost te da je svaki učitelj dužan učenika potaknuti da iz pasivnog prerađivanja nastavnog sadržaja pređe u njegovu realizaciju. Za rad u nastavi, smatra Badurina, bitno je ozračje. Svaki se učenik treba osjećati slobodno i ne smije se bojati posljedica koje donose eventualne pogreške koje učini. Pedagoški pristup učitelja prema učeniku kod svakoga učenika treba potaknuti učenje. Mr. Badurina ističe i produbljivanje osobnosti te upozorava kako rastresenost u školi dolazi od toga što pojedini učenici nisu osjetili da su u središtu pozornosti te na taj način žele privući što veću pažnju na sebe. Nastava treba polaziti od onoga što je za učenika trenutno od važnosti. Kod djece treba razvijati smislene stavove koji su utemeljeni na mučeničkom iskustvu pojedinih svetaca te će na taj način svaki učenik dobiti preko vjeronauka, ali i ostalih nastavnih predmeta, religiozno značenje stvarnosti. Mr. Badurina govorio je i o odgoju i globalizaciji, istaknuvši kako se u Europskoj uniji odgoj više ne može promatrati na nacionalnoj, nego na interkulturalnoj razini.

Liturgijski obred i kršćanski običaj
Drugo predavanje u radu Škole održao je viši asistent pri katedri za liturgiku KBF-a u Zagrebu dr. Ante Crnčević na temu “Liturgijski obred i kršćanski običaj. Liturgijska kriteriologija i zahtjev vremena”. O liturgiji je govorio kroz socijalno-eklezijalne datosti, rekavši kako jaz između zajednice i liturgije nije samo u komunikaciji i teološkom znanju. U odnosu između Crkve i društva dolazi do pluralizma koji ima šire poglede od sekularizacije u modernom društvu, kazao je dr. Crnčević, te ističe kako se svemu počinje pridodavati jednaka vrijednost te da je to jedan od problema jaza između zajednice i bogoslužja. Religijski pluralizam počinje se izjednačavati s civilnom religijom, koja se u građanstvu počinje zagovarati kao religija društva. Laicitet se manifestira kao moderno društvo protivno tradicionalnoj religiji. Predavač je dodao kako se u liturgiji Crkve pojavljuje dekristijanizacija. Teži se da govor o Bogu bude prihvatljiviji onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, čime se gubi identitet kršćanskog iskustva. Kršćani su zajednica koja posjeduje spasiteljsko iskustvo Isusa Krista, a zajednicu ne čini religioznost, nego vjera u Krista Otkupitelja, dodaje Crnčević te ističe kako je posljednjih godina porastao interes za sakramente koji obilježavaju prolazne krizne elemente ljudskog života. Dr. Crnčević smatra kako bogoslužja postaju sredstvo kateheze, što je pogrešno, jer bi bogoslužje trebalo biti događaj spasenja, iskustvo onoga što kateheza naviješta. U prvim kršćanskim vremenima bogoslužje je bilo vezano uz zajednicu i sakramente da bi kroz povijest ono postalo strano zbog svoje nerazumnosti te se zajednica od njega udaljuje. Drugi vatikanski sabor približio je bogoslužje, no u posljednjem desetljeću se pojavljuje pučka pobožnost koju ističu razni crkveni pokreti i udruge. Dr. Crnčević dodaje kako se u naše društvo danas uvode socijalizirani društveni običaji koji su nekada bili katolički te da pučka pobožnost proizlazi iz religioznog nadahnuća neke kulture. Na taj se način spaja religioznost koja postaje zajednička kršćanima i nekršćanima, vjernicima i nevjernicima i dolazi do socijalizacije kršćanstva. Kršćanska bogoslužja dobivaju folklorno značenje, a ne spasenjsku vrijednost, te kršćanske svetkovine postaju općeprihvatljive za što su najviše zaslužni mediji. Sakramenti također postaju socijalno-religiozni čin, a ne čin vjere, a baš su sakramenti nužni za potpuni život u vjeri, istaknuo je dr. Crnčević.
U poslijepodnevnom dijelu Škole radilo se u kreativnim radionicama te je održan već tradicionalni susret vjeroučitelja s Malim koncilom – Makom. Uredništvo dječjega mjesečnog lista za više stotina katehistica i kateheta priredilo je prezentaciju kviza “Tko želi biti Isusov mili… junak?”, koji je s djecom zbora “Antunovi slavuji” iz zagrebačke župe sv. Antuna Padovanskog, predvodio dr. Josip Šimunović. Zahvaljujući digitalnom projektoru i velikom platnu u igri su, pomažući malim natjecateljima u osvajanju nagrada – izdanja Glasa Koncila – mogli sudjelovati svi nazočni. Uz divan pjev “Antunovih slavuja”, vjeroučitelje su na kraju jednosatnog druženja osobito razveselili prigodni darovi koje su dobili zahvaljujući direktoru Marijanu Arambašinu i njegovim suradnicima iz tiskare “Radin”, u kojoj se tiska Mak: torbe i kemijske olovke s Makovim znakom, te za tu prigodu posebno izrađene “Vjeroučiteljeve bilježnice” s nacrtom dnevne pripreme za vjeronaučni susret.

Komunicirati vjeru slikom
Rad Škole nastavljen je 9. siječnja prijepodne predavanjem “Slika vjere u svjetlu slika. Komunicirati vjeru slikom” prof. Marijana Jakubina, nekadašnjeg profesora na Teologiji u Đakovu, a danas profesora likovne kulture i metodike likovne kulture na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Prof. Jakubin predavanje je održao uz dio praktičnog rada, istaknuvši kako se nevidljivi Bog utjelovio u vidljivoj slici Isusa Krista. Tako je slika postala utjelovljenje čovjekovih razmišljanja, njegove vjere i predanja Božjoj ljubavi u Isusu. Slika je od proporcionalne pojavnosti danas postala sredstvom komunikacije između čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka. Takva komunikacija treba se uvijek odražavati u znaku križa. Komunicirati putem slike znači priopćiti vjeru slikom te ju svjedočiti kroz sliku kroz sliku kao medij komunikacije i motivacije. U svom tumačenju značenja Križa, njegove horizontale i vertikale, prof. Jakubin dodaje kako se u središtu križa odvija ljubav, ali i patnja i bol. Smatra kako život Boga i čovjeka u zajedništvu postaje motivacija za kreativno stvaralaštvo. Takav čovjek zajednice s Bogom priopćuje sebe drugome, svoj odnos prema Bogu i svoje vjerovanje te se unapređuje kvaliteta života koji se ostvaruje kroz komunikaciju. Dobra komunikacija ostvaruje se posredovanjem utisnute slike Krista u meni, vjere koja iz te slike nastaje i dobivenog potencijala od Boga koji rađa umijećem komunikacije. Upravo ta i takva komunikacija stvara stvaralačku mogućost svakog vjeroučitelja, istaknuo je prof. Jakubin te dodao kako katehetski sadržaji na taj način ulaze u svijet slika u udžbenicima, školama, sakralnim prostorima. Ističe da takvo stvaralaštvo treba voditi vjeroučitelja tim putem da usmjeri dijete prema slici kao pravilnom izričaju vjere. U današnje vrijeme ističe se fotogovor kao učinkoviti vid komunikacije. Prof. Jakubin govorio je i o raznim bojankama koje djeci ne ostavljaju slobodu izražavanja, već ih ukalupljuju u postojeće zadane crteže. U poslijepodnevnim satima održane su pedagoške radionice.

O programu Teen STAR
Katehetska zimska škola završila je u subotu 10. siječnja izvješćem o radu u pedagoškim radionicama i okruglim stolom. Koordinatori pedagoških radionica podnijeli su izvješća o radu u radionicama u kojima su se obrađivale teme o hrvatskim vjerskim narodnim običajima, o slici kao didaktičko-komunikacijskom sredstvu te o pismenom stvaralačkom izražavanju u vjeronaučnoj nastavi. U raspravi je, uz ostalo, istaknuta želja da vjeroučitelji sami budu slika, kako bi se moglo reći da su doista Božji poslanici koji žele djeci približiti Boga. Vjeroučitelj Nikola Kuzmičić izvijestio je o akciji dobrovoljnog darivanja krvi u koju su se uključili sudionici Katehetske škole.
Na okruglom stolu koji je uslijedio predsjednica Udruge za cjeloviti spolni odgoj Teen STAR Kristina Pavlović najavila je predstavljanje toga programa u ožujku u Zagrebu te potom u Zadru, Osijeku i Rijeci. Govoreći općenito o spolnom odgoju mladih danas, ona je iznijela podatke nekih istraživanja prema kojima 40% informacija o spolnosti mladi dobivaju iz časopisa, a onda iz televizijskog programa i s Interneta. Prema njenoj ocjeni, situacija nije tako crna, jer mlade ipak netko odgaja, prvenstveno roditelji, koji, premda malo govore s djecom o toj temi, odgajaju ih svojim primjerom i ljubavlju. Program Teen STAR prvenstveno je odgojni program, u kojemu se radi o procesu, a ne o trenutnom informiranju mladih. Program je namijenjen adolescentima, provodi se jedan sat tjedno u manjim skupinama i traje do godinu dana.
Katehetska zimska škola završila je riječima zahvale koje je predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije dr. Ivica Pažin uputio Povjerenstvu Katehetske škole, voditeljima pedagoških radionica, predavačima i svim sudionicima.

Katehetsku zimsku školu priređuje Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s Hrvatskom unijom viših redovničkih poglavarica, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta i Zavodom za školstvo. (ika-ms/kj)